Fotografija je bussiness!

Share

Zašto vam nikako ne uspijeva pokrenuti dobar fotografski (ili bilo kakav drugi) posao? Pa, imam novost za vas – vjerovali ili ne, ponajviše ste sami krivi za svoj neuspjeh! Pri tome nikoga ne želim niti mislim vrijeđati ili omalovažavati, ali vjerujte mi, znam što govorim – uostalom, većinu toga sam osjetio i na vlastitoj koži.

Iskreno, imam veliki problem s mnogim kolegama fotografima. Ne privatno, skoro svi koje sam upoznao su privatno super. Ali, mnogi su u poslu u najbolju ruku osrednji. NE, ne mislim da su loši fotografi (iako ima i takvih), nego su loši u poslu ili hrvatski – businessu. Koliko sam samo puta čuo od kolega kako nema posla, kako je slaba naplata, kako je velika konkurencija, kako… Hej, da sam samo svaki put kad sam čuo tako nešto dobio kunu, danas ne bih imao nikakvih financijskih briga i mirno bih čekao starost. Zaposlen sam preko 20 godina. Od prvog dana radim s časopisima i knjigama, pišem tekstove, uređujem, radim grafiku i dizajn, a već više od 10 godina i fotografiju. A zadnjih 5-6 godina u našoj firmi osim za naša izdanja fotografiram (i naplaćujem) i za druge naručitelje, i to svašta. Najviše volim snimati portrete i vjenčanja, ali dobro radim i evente i produkt fotografiju. A najbolje radim i najviše naplaćujem snimanje interijera – postavljenih scena u studiju ili na lokaciji, uvijek s hrpom rasvjetnih tijela, stilistima, pomoćnicima; dakle, kompletnu produkciju s obradom fotografija i retuširanjem. Evo, baš sam neki dan malo prošao kroz račune za prošlu godinu – iskreno, količina naplaćenih fotografskih poslova i ukupni iznos nikako nisu zanemarivi, dapače. Ali, bilo je trenutaka kad sam i ja govorio – loše je, slaba je naplata, velika je konkurencija, nema posla i slične gluposti.

Fotografija je bussiness

Prvi problem je shvaćanje fotografije, tj. fotografskog posla. Helou, ako želite biti fotograf i živjeti od fotografiranja, prvo shvatite da ćete zapravo vrlo malo fotografirati! Fotografija kao hobi i fotografija kao posao nemaju puno dodirnih točaka, osim što se koristi slična osnovna oprema. Kao hobi, fotografija je divna! Kupiš dobar fotić, par objektiva i poneku sitnicu, sve potrpaš u ruksak i kad imaš malo vremena kreneš u prirodu i snimaš što ti i kad ti srce poželi. Snimljene fotke obrađuješ (ili ne obrađuješ, svejedno) kad i kako želiš, bez pritiska i rokova. Pa onda mjesec dana ništa ne snimaš, ako ti se ne da, a nakon toga 2-3 mjeseca snimaš sve i svašta, i sve tako, bez stresa.

Kad svoj rad počneš naplaćivati, počinju raznorazni problemi kojih u početku ne moraš biti svjestan (ni ja, naravno, nisam bio). Tehnički moraš biti stvarno dobar, kad neki posao naplaćuješ nema izgovora za neuspjeh – ma što bilo, rezultat moraju biti dobre (‘profesionalne!’) fotografije. Amaterima će to zvučati čudno, ali snimanje korektnih fotografija je lakši dio posla! Danas, uz Internet i raznovrsna tehnička čudesa, sve se može naučiti. Jedini razlog eventualne tehničke nekompetencije je lijenost.

Naravno, poznavanje tehnika snimanja nije garancija uspjeha. Fotografija je zanat, ali i umjetnost, i danas naručitelji uvijek žele bolje i drugačije fotografije. A stvari dodatno komplicira post-produkcija (obrada fotografija i retuširanje), koja može odrađeni posao podignuti na još višu razinu – ili sve uništiti. Ali, neću ovdje razglabati o umjetnosti, nego o biznisu. Velikoj većini fotografa je najveći problem kako prodati svoje usluge, pronaći klijente i na kraju, pošteno i uspješno to sve naplatiti. Poseban problem je piljenje grane na kojoj svi sjedimo, odnosno besmisleno rušenje cijena. Nedavno moj dobar kolega napisao post o rušenju cijena, i na neki način me natjerao da dovršim ovaj blog.

Stvarno mislim da većina kolega, ali i klinaca koji tek ulaze u fotografiju, ne ruše cijene zato što su zločesti ili žele nekog kolegu ‘istisnuti’ iz posla. Ne, bojim se da je razlog puno jednostavniji, i zapravo puno štetniji za sve – jednostavno ne znaju koji ih sve troškovi čekaju, a hitno trebaju neku lovu kako bi imali dojam da nešto korisno rade! Evo, navedeni kolega je vrlo uspješan i kvalitetan fotograf vjenčanja, i premda ima dosta posla, često preniske cijene kod konkurencije su i njemu problem. Jasno, kvaliteta na kraju ipak nije nevažna, pa će onaj tko vrijedi i uz višu cijenu imati posla. Ali, oni koji unose nered na tržište preniskim cijenama i suludim popustima vjerojatno ne znaju što rade i koliko štete drugima, ali još više sebi! Lako je krenuti s niskim cijenama i uvjeravati sebe da imaš zaradu, a količinom posla ćeš kompenzirati manju zaradu po jednom poslu. Nažalost, prije ili kasnije svi računi dođu na naplatu – od onih očekivanih do sasvim neočekivanih.

Recimo, fotograf vjenčanja mora: platiti mjesto na sajmu (2-3x godišnje i/ili GoogleAds, FB i IG oglašavanje), letke i cjenike, demo-book svake godine, benzin i kave na sastancima s mladencima, amortizaciju automobila, prostor u kojem radi, računalo, softver, cloud backup, web stranicu, mora trošiti vrijeme na održavanje web stranice, fejsa, flickra, instagrama i drugih mreža, mora održavati postojeću foto-opremu (više posla znači više okidanja, što znači više servisa) i kupovati novu, mora plaćati poreze i knjigovodstvo, mora plaćati seminare i pratiti novosti, učiti nove tehnike, zaraditi za svoju plaću (i asistenta, ako ga ima)… Uz sve to, mora imati vremena za sastanke s mladencima, raditi subotom i nedjeljom, danima obrađivati fotke i slagati bookove, rješavati probleme u komunikaciji s mladencima, te na svakom sastanku s mladencima i na vjenčanju biti smiren, veseo, nasmijan, s lakoćom rješavati sve probleme i, poslije svega, nadati se da će ga mladenci možda nekome preporučiti, kako bi dobio sljedeći posao! I dalje mislite da je fotografija lagan posao?

A radno vrijeme? Super je što fotograf-poduzetnik ne mora svaki dan u 8:00 doći na posao, to sigurno. Ali nije super što se radi i svetkom i petkom, poslijepodne i navečer, do ranih jutarnjih sati i kad god treba. Jer prilika za zaradu i posao ima, ali često su u neko nebulozno vrijeme. Godišnji odmor? Može, par dana. A nakon toga natrag na posao, pa opet par dana na godišnji i sve tako. Zaboravite 2-3 tjedna godišnjeg u komadu – ja uvijek planiram 3 tjedna godišnjeg na moru, s obitelji, ali obično se 2-3 puta vratim na dan-dva, kako bih odradio neki posao. Recimo, ovog ljeta sam tijekom godišnjeg odmora išao u Knin i dva puta u Split – poslom, naravno… I još sam sretan što nisam izgubio više dana odmora!

Za kraj, obim posla. Često smo skloni precijeniti vlastite sposobnosti i debelo podcijeniti vrijeme potrebno za kvalitetno dovršenje posla. A svi radni sati provedeni za računalom kako bismo isporučili kvalitetan proizvod (fotografiju i/ili video) se također računaju, netko to mora platiti. Ako niste uračunali dovoljan broj potrebnih radnih sati, platit ćete ih sami radeći 5 ili 10 ili 50 sati doslovno za nula kuna po satu. Žalosno, zar ne?

I nakon svega, kad sve dobro promislite i izračunate, te odlučite pošteno naplatiti svoje radno vrijeme, znanje, iskustvo i na sredstva za rad (fotiće, računala, softver, automobil, studio…) – konkurencija vam je netko tko nije dobro razmislio o svemu tome, snizio je cijene i nada se da će upasti u posao? Pa ako i ima sreće i krene, za godinu dana je u debelim financijskim problemima, koje pokušava riješiti tako što želi još više posla, po još nižim cijenama… Jer, posao se dobiva samo niskom cijenom, zar ne?

Mladi kolege koji ulazite u posao ili se tome tek nadate, nemojte to raditi! Javite se starijim kolegama, skoro svatko od nas ima ili želi imati asistenta kojeg će naučiti poslu – radit ćete za malo novca, ali imat ćete priliku vidjeti sve aspekte ovog posla, vidjet ćete je li to za vas ili ne. I pri tom nećete uništiti tržište, a naučit ćete da je od niske cijene često važniji odnos prema poslu, klijentima i konačan proizvod. Jer, kvaliteta uvijek ima kupca, da nije tako svi bi kupovali jeftine aute i nitko ne bi vozio BMW ili Mercedes… Kvalitetna profesionalna fotografija nije masovni biznis (iako svatko ima fotoaparat u mobitelu u džepu i za sebe misli da je fotograf, jer zna nalijepiti instagram filtre na snimljenu fotku) i nije cijena najvažnija – fer i povoljna cijena je sigurno plus, ali posao se dobiva kvalitetom, odnosom prema klijentima, reputacijom…

A svi vi koji ste se već zeznuli i krenuli s dampingom cijena – stanite! Pažljivo ponovo sve izračunajte i malo po malo počnite podizati cijene. To je dugotrajan i težak proces, jer jednom kad krenete s niskim cijenama, teško je (ali nije nemoguće) podignuti ih na normalnu razinu. Sretno 🙂

Goran Vrakela

Share

Facebook

Get the Facebook Likebox Slider Pro for WordPress