Miljenko Devčić

Stručnjak za makro-fotografiju i istovremeno zaljubljenik u raznovrsne tehničke novotarije otkriva nam kako snima nevjerojatna povećanja, ali i mnoge druge stvari vezane uz fotografiju…

Fotografija je tvoj hobi od rane mladosti. Kako ti je uopće palo na pamet baviti se fotografijom, a posebno makro fotografijom?

Fotografijom se bavim bez prekida od svoje 13. godine, dakle više od 40 godina. Makro fotografija me fascinira od prvih fotografskih dana; još uvijek otkrivam snimke cvjetova i insekata iz tinejdžerskog doba. Počelo je s improviziranim predlećama na očevom Voightlanderu, kasnije s međuprstenovima na mojem prvom SLR-u, ruskom Zenitu. Za prvi ‘pravi’ fotoaparat, Minoltu 7000 kupio sam odmah i pravi makro objektiv 1985. godine. Iako je to za tadašnje vrijeme bio vrhunski fotoaparat, vrlo brzo sam osjetio ograničenja koja nameće fizika: izuzetno plitka dubinska oštrina kod velikih povećanja. Tek je dolazak digitalnog doba omogućio postizanje željenih atraktivnih makro fotografija.

Digitalnu fotografiju si prihvatio od samog početka. Koliko ti je digitala tehnika promijenila način rada i eventualno pomogla pri stvaranju još boljih snimaka?

Već pri korištenju mog drugog digitalca, Minolte Dimage 7 početkom 2001. krenuo sam sa ‘stekiranjem’ više fotografija i spajanjem njihovih oštrih područja.

Pravo veselje kreće s prvim DSLR-om, Nikonom D70 početkom 2004. kada započinjem s korištenjem Manfrotto makro šine, koja mi omogućuje dovoljno precizne pomake za stekiranje fotografija kod povećanja 1:1.

Posebno sam ponosan na moju prvu otkupljenu makro fotografiju, onu za naslovnicu nagrađivanog interaktivnog CD-a ‘Kukci’ u izdanju Prirodoslovnog muzeja iz Rijeke.

Dakle, radiš isključivo makro fotografije mrtvih kukaca tehnikom stackinga?

Ma ne, nikako! Istovremeno bavim se i drugom granom makro fotografije insekata, a to je snimanje insekata u letu. Mukotrpno čekanje da insekt dođe na mjesto gdje je postavljena fokusna ravnina (izoštren aparat) biva nagrađeno rijetkim uspješnim, ali zato atraktivnim fotografijama.

Tehnički aspekt snimanja u letu riješio sam tek nekoliko godina kasnije konstrukcijom uređaja kod kojeg koristim dvije laserske zrake koje se križaju na mjestu gdje izoštrim makro objektiv. Samo insekt koji istovremeno prekine obje zrake, dakle prođe upravo tom “fokusnom točkom” biva snimljen automatskim okidanjem. Relativno jednostavna elektronika riješila mi je dugogodišnji problem snimanja insekata u letu. Trenutno se bavim problemom korekcije kašnjenja okidača koji je kod DSLR-a obično između 50 i 70 mikrosekundi zbog čega kukac biva ‘uhvaćen’ malo ispred ili iza fokusne ravnine.

Sličnu opremu koristiš i kod statične makro fotografije i stackinga?

Problemi kod “stekiranja” fotografija kod statične makro fotografije su sasvim drugačiji, pa su i rješenja koja koristim tehnički sasvim drugačija, premda podjednako sofisticirana. Kako su povećanja koja koristim kroz posljednjih nekoliko godina narasla do izvanrednih 60:1, oprema postaje sve složenija i preciznija. Zbog pomaka od samo jednog mikrona (tisućiti dio milimetra!) i spajanja od preko 300 fotografija za jednu konačnu sliku morao sam konstruirati automatiziran uređaj – jer ponuđeni tvornički nisu dovoljno precizni. Precizna makro šina pomiče se koračnim motorom vođena računalom koje istovremeno okida fotoaparat. Svjetlo prstenaste bljeskalice zamijenjeno je u zadnjoj verziji LED rasvjetom od 220 dioda oblika polukugle.

Koji fotoaparat i objektiv najviše koristiš i zašto? Koji su ti ostali favoriti?

Koristim Nikon D7100, koji mi odgovara iz više razloga: velike razlučivosti, solidne dubinske oštrine i lakog upravljanja na daljinu. Vjerojatno bih podjednako bio zadovoljan Canonom 7D, ako ne i zadovoljniji zbog Canonovog izvanrednog objektiva MP-E 65mm f/2.8.

Zanimljiv mi je i Fujifilm X-T1, koji predstavlja potpuno novu filozofiju među naprednim digitalcima, a daje fotografije nevjerojatne kvalitete unatoč svojih ‘samo’ 16 milijuna piksela.

Imaš li i druge hobije, koji nisu povezani s fotografijom?

Često gradim i letim radioupravljane modele aviona, a konstruiram i ezoterične audio komponente poput zvučnika i cijevnih pojačala – što je zapravo moja prava struka. I u ova dva hobija potpuno sam beskompromisan i predan, a cijeli život R/C modele, hi-fi i fotografiju ciklički pretvaram iz hobija u posao i obrnuto. Smatram da podjednako u poslu i hobiju moraju biti zastupljeni entuzijazam i veselje. Razlika bi trebala biti samo u smjeru protoka novca.

Po čemu si bolji (bez lažne skromnosti) od drugih fotografa koji rade slične stvari?

Možda po strpljenju. Za ekstremni makro potrebne su desetine radnih sati za jednu fotografiju. Većina fotografa nema dovoljno strpljenja za hvatanje svojih ‘modela’, njihovo prepariranje, čišćenje. Potom slijedi namještanje na makro platformi, okidanje nekoliko stotina puta, obrada svake fotografije na računalu, spajanje u specijaliziranom programu, ponovno obrada. Često rezultat nije zadovoljavajuć, pa jednostavno moraš sve iz početka.

Najvažniji fotografski savjet za naše čitatelje?

Iskoristite činjenicu da ‘ispucana’ digitalna fotografija ne košta praktično ništa. Snimite svaki motiv nekoliko puta, naravno mijenjajući parametre snimanja. Zabilježite te promjene ukoliko ih aparat već ne bilježi u Exif-u. Odvojite vrijeme kasnije kod kuće i analizirajte snimljeno. Upotrijebite to iskustvo kod slijedećih fotografiranja i sigurno ćete vidjeti značajan napredak.

Što još želiš reći o sebi i svom radu?

Kao i svaka ljudska djelatnost tako i fotografija evoluira, postaje složenija a na neki način svakako i bolja. Želimo li iskoristiti blagodati ove evolucije, moramo cijelo vrijeme učiti – što nikome ne bi trebalo biti teško, jer je učenje jedna od osnovnih ljudskih potreba. Učenjem postajemo bolji fotografi, a fotografiranje nas sve više veseli. Moje veselje bavljenja fotografijom je definitivno naraslo kroz sve ove godine, a tome je pridonijela i činjenica da sam mnogima pomogao savjetima i člancima. Prenijeti znanje i iskustvo slično je poklanjanju darova: često podjednako veseli i onog tko daje i onog tko prima. Stoga me veseli svaka ambicioznija makro-fotografija koja se pojavi u medijima, a došla je s naših prostora. Kada se radi o autoru kojeg poznajem, a pomogao sam mu ponekim savjetom, moja radost je neizmjerna!

Skraćena verzija, kompletan intervju je objavljen u DFM 79.