Prvi pogled na Canon 5D SR

Oprez: sadrži humor u tragovima, moglo bi izazvati odbojnost ili vrtoglavicu kod osjetljivijih čitatelja.

Piše: Goran Vrakela

Oni koji me poznaju, znaju da nisam zagriženi Canonaš ili Nikonaš – u novinarskom poslu imam prilike gotovo svakodnevno koristiti različite fotoaparate. Recimo, dugo mi je omiljen bio moj stari Olympus E-3 (koji je i dalje stvarno dobar aparat, ima već preko 500.000 okidanja i još radi), a od novijih aparata favoriti su mi (nabacani bez reda) Nikon D750 i D810, Canon 70D i 5D Mark III. Palim se i na novi mirrorless full-frame Sony, ali nikako da ga dobijem na test, a baš bih ga želio isprobati… Olympus OMD serija mi je isto jako dobra, a Panasonic GH4 zakon. Od novih Fujija me oduševio X-T1, a baš sam se rastao od X-T10, i to teška srca. Pa neka mi onda netko kaže kako je čovjeku dovoljan jedan fotoaparat! Ekipa iz Pentaxa me zasad ignorira, ali valja će se i to jednom promijeniti.

Obično u DFM-u ne mogu puno pisati, jer papir košta i nema dovoljno mjesta, pa sam se sad malo ispuhao – ispričavam se ako sam vas odmah na početku udavio, baš mi je dobro došlo malo olakšati dušu. Ako me budete malo lajkali i šerali, svako malo ću napisati svoja razmišljanja o svemu i svačemu vezanom uz fotografiju (i video) – nakon 12 godina izlaženja DFM-a sve sam vidio i doživio (od distributera, čitatelja, kolega fotografa i svakakvih drugih čudaka), imam mišljenje o svemu (makar i sasvim krivo) i ne bojim ga se javno reći, a možda i nekoga od vas pridobijem na tamnu stranu fotografije neovisne o logotipu i vrsti fotoaparata 🙂

Ajmo sad malo o novom Canonu! Iskreno, kad mi je Ivan iz Canona javio da mogu dobiti 5D SR i 5D S četiri-pet dana na test, bio sam istovremeno i uzbuđen i pomalo nervozan. OK, 50 MP je sigurno dobra fora, ali što će to meni? Ako se i vama po glavi vrti isto pitanje, ovo nije fotoaparat za vas, baš kao što nije niti za mene. Ali, poznajem nekoliko ljudi za koje svakako jest, a ima ih sigurno još dosta koje ne poznajem. Vasja – za tebe nije, ne moraš dalje čitati, čekaj 5D Mark IV, ako se pojavi…

Pa, krenimo redom – kome je ovaj fotoaparat namijenjen? Profesionalcima koji će s njim zaraditi novce, naravno, a ima ih još uvijek iznenađujuće mnogo. Recimo, ukoliko snimate arhitekturu (za kataloge, brošure, časopise, agencije za nekretnine i slično) i možete svoj rad pristojno naplatiti, 50 MP je mnogo bolje nego 22 MP ili 24 MP ili 36 MP (kod konkurencije, Nikona). Ili ako snimate modne fotografije za reklame, vrhunske portrete ili prekrasne fotografije hrane i pića – Canon 5D SR (ili 5D S) je kao stvoren za vas. S druge strane, ako vam je glavni posao snimanje koncerata, vjenčanja, rođendana ili sportskih događaja, ostanite na 5D Mark III…

Gledano izvana, novi Canon je identičan modelu 5D Mark III, što je svakako dobro – sve na što smo na Canonu navikli na pravom je mjestu, a manje spretna rješenja (kojih na svakom aparatu ima) nije pametno rješavati na najboljim modelima, puno je bolje isprobati reakcije fotografa na jeftinijim modelima. Ovo nije detaljan test, nego kratki osobni (moderno je reći – personalizirani) osvrt na testirani fotoaparat, pa vas neću zamarati s tehničkim detaljima – u dva ćete klika sve pronaći na Canonovim stranicama, meni je važno kakav je novi Canon bio tijekom upotrebe.

Iskreno, prvi dan sam ga samo gledao. Da, znam, to je pomalo debilno, ali takav sam – postavio sam oba na stol, pa ih gledao s jedne, pa s druge strane, pa malo slikao i stavio na fejs, čisto da svi ostali fotografi i novinari budu ljubomorni. Hm, dobio sam ga bez objektiva, što sad? ‘Stara’ Sigma 24-70 f2.8 mi je uvijek pri ruci, ali želim i nešto novo našarafiti na Canona 5D SR, pa brzo zovem Petru u Prizmu – srećom, ima novi 24-35 f2 Art za test na par dana, to je već prava stvar. Kasno navečer se ipak odlučujem krenuti sa snimanjem – u redakciji imamo dio prostora za priručni mali studio, sve se brzo i lako monira i pripremi. Lastolite šator, dva Bowensa, stativ, i scena je gotova. Par običnih uređaja koji su mi pri ruci služe kao modeli, rezultati su dramatični. Ljudi, prašina je problem! Ako kupite ovaj Canon, obavezno kupite i dobar usisavač, četku, krpu i par finih rukavica – Lina, naša retreiverica, ostavlja dlake posvuda, a dobar dio dana provede sa mnom u redakciji, pa nije čudno što mi sve što slikam (mali radio, na primjer) izgleda prašnjavo kao nakon atomskog napada. Znači, prvo detaljno brisanje prašine, otisaka prstiju i sve druge prljavštine, pa onda snimanje. Nakon toga, stvar je bitno drugačija – ISO 100, f8 i f11, studio i dosta svjetla rezultiraju nevjerojatno detaljnim fotografijama. Ne, vjerojatno nisu 50% detaljnije od Nikona D810 – ja niti nemam načina to izmjeriti, ali vidljivo su detaljnije. A uz to su i bitno veće, po broju piksela. Nemam studijskih fotki snimljenih s 5D Mark III, pa ih ne mogu usporediti.

U nedjelju idem sa ženom, djecom i psom u večernju šetnju, lokacija Novi Dvori, Zaprešić. Perivoj i šumarak, uvijek u laganom polumraku, savršeno za test ISO osjetljivosti. Uostalom, na sličan način sam testirao svaki fotoaparat zadnjih 5-6 godina, pa i 5D Mark III, Nikona D750 i druge.

Rezultat – dobar. Ali samo dobar. Na 50 MP i ISO 1600 šuma ima već kao u priči. OK, downsample u Photoshopu na 25 MP i rezultat je usporediv s 5D Mark III. Na ISO 3200 slično, iako mi se sad i nakon downsampliranja čini da je 5D Mark III nijansu bolji. ISO 6400 je već pomalo drama, ne bih to koristio, hvala.

Onda uzmem blic, spojim FlashWave daljinski okidač i vratim ISO na 800 – fotke su opet fenomenalne. Boje standardne za Canona, detaljnost iznimna, razlučivost nevjerojatna. 14-bitni RAW trpi 2-3 blende posvjetljenje (ovisno o kadru i situaciji), te 1-2 blende potamnjenje (opet ovisi o situaciji), dakle manje-više kao i na 5D Mark III.

Za dan-dva zove Ivan, kaže vraćaj aparate. OK, što se mora, nije teško. A onda shvatim kako sam glup. Ljudi, bili su kod mene 5 dana, a ja nisam snimio ni sekunde videa! Što reći? Sorry, test videa pronađite negdje drugdje…

Zaključak? To je bar jednostavno – izniman fotoaparat. Nije za one koji snimaju samo uz raspoloživo svjetlo i trebaju visoku ISO osjetljivost niti za one koji snimaju sport. Nije za one koji nemaju love za vrhunska ‘stakla’ i novo računalo (da, uz RAW fajlove od 80 MB trebat će vam najskuplje računalo koje možete kupiti), nije za amatere i nije za fotografe koji ne znaju kako će s njim zaraditi novce. Ali ako imate sreće i svoj kruh zarađujete snimajući reklame za Žuju, modu za skupe brendove ili skupe satove (ili nešto drugo – ja baš i ne znam kako se fotografijom može zaraditi hrpa love), samo naprijed. Canon 5D SR nudi dosad neviđenu razlučivost i detaljnost za SLR aparat i ulazi u prostor koji su dosad držali fotoaparati srednjeg formata (s filmom, tj. senzorom formata 56 x 56 mm ili sličnim), a za neusporedivo manje novce (pogotovo kad se zbroje i objektivi). Iako pozdravljam pojavu 50 MP SLR aparata, iskreno se nadam da će većina aparata bar još neko vrijeme ostati u rangu 20-tak MP – čini mi se da velika većina fotografa ne treba više od toga. A oni koji trebaju, mogu birati – Nikon D810 (36 MP) ili Canon 5D S/SR (50 MP).