Hoće li fotoaparati nestati?
Odmah moram reći, ja nisam nikad radio u prodaji fotoaparata i opreme i nemam nikakave financijske veze s proizvođačima i distributerima fotografske opreme, pa sam zato možda sve krivo shvatio. Ali, iz osobnog iskustva pouzdano znam da kad stvari krenu loše (u poslu, privatno ili bilo kako drugačije), dobar dio krivnje je obično i na meni – ili ne radim dovoljno, ne radim dobro, ne trudim se dovoljno oko meni dragih osoba ili nešto slično. Zato sam uvjeren da dobar dio krivnje za strmoglavi pad prodaje fotoaparata kojem svjedočimo zadnjih par godina snose proizvođači. Jer, ako ništa drugo, nisu na vrijeme (a većina nisu još uvijek) prepoznali želje kupaca i trendove tržišta…
OK, lako je meni danas filozofirati, danas je štošta jasnije nego prije par godina. Ali, nije MOJ posao predviđati trendove i želje kupaca godinama unaprijed, siguran sam da svaki proizvođač ima ljude sa završenim prestižnim sveučilištima i fancy titulama koji primaju grdnu lovu kako bi vodili firmu u pravom smjeru. Jasno, za pad prodaje nije kriv inženjer u Canonu ili Nikonu koji smišlja tehnička rješenja i patente, nije kriv radnik u tvornici niti robot na traci – krive su uprave i marketing. Danas se ‘vade’ na sve moguće načine, ali jednostavno je – ako si plaćen za neki posao i ne obaviš ga dobro, kriv si.
Mnogi će reći da je kriva ekonomska kriza (zapravo financijska, za koju su također krivi masno plaćeni špekulanti s diplomama elitnih sveučilišta) ili nešto drugo, ali to jednostavno nije istina. Kako se pametni telefoni prodaju u suludim količinama, a isto su vrlo skupi? Zašto proizvođači nisu fotoaparate (pogotovo entry-level modele) učinili jednostavnim za snimanje i šeranje fotografija (uz minimalističke dimenzije), kao što su to napravili pametni telefoni? Realno, danas je Apple vjerojatno najveća fotografska tvrtka na svijetu…
Skupa profesionalna oprema je drugačija, tu će još dulje vrijeme biti prostora za velike, teške i komplicirane SLR/mirrorless aparate i mnoštvo optike i pomagala. I to je u redu, profesionalci i fotografi-entuzijasti se uvijek potrude naučiti kako fotoaparat funkcionira – nažalost, njih je malo, pa je i prodaja relativno mala (ali su zato marže nešto veće, čini mi se). A svi ostali jednostavno ne žele ništa učiti – ali žele super fotografije jednim klikom! Primjerice, ‘oduvijek’ imam veliki i komplicirani DSLR, koji većinu vremena stoji na vidljivom mjestu u kući, spreman za snimanje, samo ga treba upaliti. Koliko puta ga je u ruke uzela moja draga ili moji klinci? Mogu to izbrojati na prste jedne ruke. I rezultat je svaki put bio isti: “kako ništa ne mogu snimiti s ovim tvojim aparatom???”. Da, obično ga ostavim na M ili A, a moja draga ne zna što je to niti se želi s tim zamarati. Pa uzme iPhone i snimi par fotki, koje su obično vrlo dobre, pogotovo kad ima dosta svjetla. I za minutu su na fejsu. Koji se fotoaparat može mjeriti s tim? Na kraju krajeva, niti ne trebaju svi fotografi (u prvom redu amateri) znati hrpu tehničkih stvari i podešavanja – slično tome, većina korisnika računala ne zna popraviti računalo ili koristiti napredne tehnike rada na računalu, znaju osnovne stvari i nauče ono što moraju, i to je u redu. Na kraju krajeva, tko želi može naučiti tradicionalne fotografske tehnike i podešavanja, i vjerojatno će dobiti bolje fotografije. A tko ne želi, samo okine, pogleda fotku i ako mu se sviđa klikne ‘Share’ i eto je na fejsu…
Iskreno, mislio sam da će mirrorless aparati odavno tu uskočiti. Po mom sudu, trebali su zavladati tržištem fotoaparata, osim naprednih SLR-ova koje profesionalci neće tek tako napustiti. OK, Sony ima super full-frame mirrorless aparate i nekoliko poznatih fotografa je zamijenilo svoje Canone i Nikone za Sonyje. Ali samo nekoliko… Glavni propust kod mirrorlessa je, čini mi se, što su napadali krivo tržište – umjesto da pokušaju ući u tržište point-and-shoot aparata i zauzmu dio tržišta pametnim telefonima, oni su se fokusirali na oduzimanje tržišta DSLR-ovima. Vjerojatno zato što je bilo lakše i jednostavnije raditi po starom, nego smišljati nove stvari i pokušati razmišljati što žele nove ‘digitalne’ generacije kupaca! U zadnje vrijeme primjećujem da polako dolaze pameti, ali bojim se da je prekasno – još uvijek nisam vidio mali DSLR ili mirrorless aparat s kojim mogu u roku od 30 sekundi snimiti super fotku (bez podešavanja, čista automatika) i šerati je na fejs!
Drugi problem su cijene fotoaparata – jednostavno su preskupi. Ne, nije preskup Canon 5D Mark III ili Nikon D810 – to su aparati koje kupuju entuzijasti koji znaju što žele ili profesionalci koji zarađuju za život fotografiranjem. Uostalom, tijelo aparata je u tom slučaju tek manji dio ukupne cijene. Preskupi su početni SLR i pogotovo mirrorless aparati. Posebno početni mirrorless modeli koji imaju hrpu nepotrebnih tipki i kotačića, prevelike senzore i prekvalitetnu optiku – trebali bi biti vodootporni (do 2 m pod vodu), imati ekran osjetljiv na dodir i sva podešenja u izborniku, te veliku tipku ‘AUTO’ koja sve vraća na automatske postavke. I, naravno, cijelo vrijeme moraju biti online, spojeni (bar) preko mobitela ili dostupne Wi-Fi veze. Nešto slično radi Samsung sa svojim Android fotoaparatima, ali – puuuuno su preskupi! Nikon 1 donekle ide u tom smjeru, ali opet je preskup. Jer proizvođači misle da je kupcima jeftinih fotoaparata važna optika i napredne mogućnosti! Halo – stavi unutra malo veći senzor nego u iPhone, plastičnu zum leću i sve moguće opcije spajanja (to je jedan čip koji košta valjda pola dolara i malo softvera kojeg svakako moraju napraviti!), zalij sve to u plastiku da bude vodonepropusno i eto aparata za sve, po smiješnoj cijeni! Ne znam, možda sam sasvim promašio temu, ali mislim da ne možeš na isti način smišljati proizvode za široke mase kao i specijalizirane proizvode za fotografe. Ako želiš prodati fotoaparat kupcima pametnih telefona, on mora biti malen, jeftin, iznimno jednostavan za korištenje i šeranje fotki i videa, i obavezno snimati vidljivo bolje fotografije i video od pametnih telefona. Koliko to može biti teško? Samo malo programiranja, i nema problema – siguran sam da je to sljedeći korak u kojem idu proizvođači mobitela, ako već ne mogu promijentii optiku i senzor (radi malenih dimenzija), mogu još bolje programirati i softverski omogućiti snimanje još boljih fotki. I pri tome uopće nije važno što te fotke neće biti na profesionalnoj razini – ako trebaš profi fotke, unajmiš profesionalca sa skupom opremom da ih snimi…
Nažalost, možda je danas za masovnu prodaju fotoaparata već prekasno – ljudi već toliko vole svoje mobitele, a mobiteli već snimaju toliko dobre fotografije da se nitko više neće gnjaviti s jeftinim fotoaparatima. I sve je manje ljudi koji su spremni kupovati skupe i komplicirane fotoaparate, koji uz to i ne snimaju super fotke ako nisi spreman dulje vrijeme učiti kako se snima! Bojim se da je proizvođačima fotoaparata ostala još samo specijalizacija i smanjenje palete poizvoda, priliku za hvatanje ‘digitalne generacije’ su propustili. Nisam pesimist, mislim da će još dulje vrijeme fotografske tvrtke imati tržište (ali manje nego što bi željele) i fotografi neće tek tako nestati, ali jednostavno svi se moramo pomiriti s tim da naš hobi ili zanimanje malo po malo prelazi u nišu, a u mainstreamu ostaju pametni mobiteli koji snimaju foto i video i trenutno sve šeraju na fejs, instagram i tko zna kakve sve servise u budućnosti…
Goran Vrakela