RAW ili JPEG?

Dilema oko formata zapisa fotografije je nešto što je u nekom trenutku mučilo svakog fotografa. I često se pretvorilo u dilemu oko obrade fotografije – što je dobro, a što loše, što je taman, a što previše. Kao i obično, nemam jednoznačan odgovor, ali imam nekoliko dobrih smjernica i spreman sam ih podijeliti sa svima 🙂

Ukoliko bar povremeno prelistate Digital Foto magazin, znate što nam je najvažnije – kvalitetne fotografije, uz korištenje naprednih fotografskih tehnika tijekom snimanja. Prije par godina smo prestali objavljivati savjete za obradu fotografija – ne zato što mislimo da to nije potrebno, nego zato što mislimo da je važnije naučiti fotografske tehnike, a obrada je nadogradnja. Čini mi se da je to nekako samorazumljivo, ali nažalost svako malo naletim na nekog fotografa (ili fotografkinju) koji svoje fotografske nedostatke kompenzira vještinama obrade u Photoshopu.

Prvo, cijeli svoj život sam uvjeren kako je važno ono što radiš – raditi najbolje što možeš. Kreiranje fotografije je proces koji ne počinje niti ne završava pritiskom na okidač. Prije okidanja moraš znati što i kako želiš dobiti, i moraš naučiti tehnike kojima ćeš to ostvariti. Nakon okidnja slijedi obrada – ovisno o kvaliteti snimanja i viziji, možeš fotografiju obrađivati par minuta ili par sati. I jedno i drugo može biti ispravno, tu nemam predrasuda.

Drugo, RAW nudi neusporedivo veće mogućnosti obrade od JPEG fotografija (12 bitni – 4.096 nijansi x 3 boje, 14 bitni – 16.384 nijanse x 3 boje, JPEG – 256 nijansi x 3 boje), pogotovo kod novih fotoaparata s naprednim senzorima. Ali, lako zavara fotografa i pretvori ga u ‘obrađivača fotografija’, koji snima sat vremena, a nakon toga danima ‘stvara’ fotografije u Photoshopu. Iskreno, i to razumijem, i sam sam prošao tu fazu prije nekoliko godina. Srećom, nije dugo trajala. I zato danas tvrdim – RAW i mogućnost naknadne obrade NISU IZGOVOR za snimanje tehnički loših fotografija!

Jednako kao što me nervira kad mi netko kaže da imam super fotoaparat, pa sam zato sigurno dobar fotograf, tako me nervira i kad naiđem na fotografa koji se hvali time što ‘snima samo RAW’. Halo, pa svi bar ponekad snimamo RAW, zašto bi se itko s time hvalio!? To je odličan fotografski alat, ali samo to – alat. Jednako kao i fotoaparat. Da, svi više volimo imati dobru odjeću, dobar auto, pa tako i dobar alat, a ne loš. I premda je moguće isti posao napraviti i s lošijim alatom (fotoaparatom), uvijek je brže/lakše/bolje s kvalitetnijim. Zato i kupujemo nove fotoaparate, objektive i drugu opremu. Isto tako, i RAW je dobar alat i nije ga loše povremeno koristiti, dapače.

Ali, kolege fotografi, zapitajte se ovo – znam li i mogu li u bar 80% slučajeva snimiti korektnu JPEG fotografiju koju neću morati mnogo obrađivati? Ne mislim pri tome na nekakve spektakularne fotografije niti fejk HDR fotke s nabrijanim bojama, nego jednostavnu, dobru, korektnu fotografiju kakve su snimali ‘stari’ fotografi na filmu prije 20-30 godina – dobra kompozicija, korektna ekspozicija i pristojna oštrina, ništa više (ali ni manje) od toga. Ako možete, bravo, vi ste pravi fotograf i vjerojatno znate kad i zašto koristite RAW, a kad JPEG. Ako ne možete, vrijeme je za učenje! Knjiga, tečaj, Digital Foto magazin, YouTube… svejedno.

Evo primjera – povremeno snimam fotke za nekakav katalog, nije važno o čemu se točno radi. U par dana trebam snimiti cca. 400-500 prozivoda, najviše tekstila, ali nađe se tu svega. Ok, imam rasvjetu, difuzni šator, stalak i pozadinu, sve što mi treba. Ne traži se vrhunska kvaliteta, što je dobro, jer inače ja ne bih dobio taj posao 🙂

Ali mora biti korektno. Fotograf koji je to radio prije mene sve je snimao u RAW-u, i fotke isporučivao tjedan dana kasnije. Ne mogu niti zamisliti kako mu je bilo! Em što se napatio obrađujući RAW-ove, em što je kad se sve zbroji bio jadno plaćen, po satu rada.

Naravno, ja snimam JPEG, postavim scenu, sivu kartu, izmjerim balans, i krenem. Obično štancanje, samo pazim da je ekspozicija dobra, i odmah nakon obavljenog posla isporučim fotografije, niti ih ne pogledam na računalu – a i zašto bih, dobar je balans bijele, boje su dobre, oštre su i histogram je u redu. Svi sretni, a ja najviše, jer je za takav posao plaća korektna.

S druge strane, fotografije vjenčanja snimam u RAW-u. Danas mladenci više ne pristaju na ‘obične’ fotografije vjenčanja, moraš se malo potruditi oko njih, izvući detalje iz sjene, pojačati boje, nabrijati atmosferu, sve mora izgledati bitno bolje nego što je zapravo bilo. OK, takvo je tržište, prilagodi se ili nećeš raditi. Hvala Adobeu na Lightroomu! Ali, ni u takvom set-upu nije svejedno kako snimaš. Kad sam tek počinjao snimati vjenčanja, provodio sam dane popravljajući fotke u Lightroomu – slaba ekspozicija, loš kadar, čudan balans boja, svega je tu bilo. Danas više ne, ne bih tako radio ‘ni pod razno’. Samo iznimno moram provoditi dane u Lightroomu, i nesretan sam kad je takav slučaj, jer to znači da nisam pazio što radim i kako snimam.

Kad snimam interijere i eksterijere za naše sestrinske časopise Hausbau ili Kuhinje & kupaonice, snimam RAW + JPEG. To je super rješenje, jer većinu fotki odmah koristimo JPEG, a tu i tamo kolegice poneku uzmu u RAW-u i detaljno je obrade. Isključivo one koje idu na cijelu stranicu ili duplericu.

Zato kad snimam za zabavu (na godišnjem odmoru, planinarenju, skijanju ili slično), snimam u pravilu samo JPEG. Iskreno, znao sam se zeznuti i snimati u RAW-u, ali nakon što me žena par puta skoro razapela, jer još nisam obradio fotke s pretprošlog ljetovanja, odustao sam. Ajde, ako tu i tamo želim nešto posebno snimiti, okinem par RAW fotki i brzo se vratim na JPEG. Pa kad dođemo doma prebacim fotke na računalo, zajedno proberemo najbolje i to je to, spremne su za naš godišnji obiteljski foto-book.

Nažalost, još uvijek povremeno i mene uhvati RAW-manija, počnem sve, bez ikakvih kriterija, snimati u RAW-u. Ali brzo dođem sebi, samo se sjetim koliko će mi dana trebat dok od tih snimaka napravim fotografije. Uostalom, sjetimo se kako je bilo ranije. Kakv RAW, kakve fore – dok sam bio početnik i učio osnove fotografije, sve sam snimao samo JPEG, jer za RAW tada još nisam niti čuo (!), a i softver za obradu nije bio niti blizu današnjem softveru. I opet sam malo po malo počeo snimati dobre fotografije. Danas snimam neusporedivo (tehnički) bolje, pa zašto mi danas ne bi valjao JPEG? U većini slučajeva je sasvim dobar, nema izgovora.

Kužim, možda ste navikli na RAW i bojite se potpuno ga napustiti (da, i ja sam to prošao). Ili vam je netko od iskusnijih kolega napunio glavu pričama kako ‘snima samo u RAW-u, ništa drugo ne valja’… Nema problema, snimajte RAW + JPEG, ne zauzima mnogo više prostora na kartici. A nakon snimanja pokušajte što više koristiti JPEG – to je jako zdravo! Podjednako je dobro za vaše živce, zdravlje i slobodno vrijeme, kao i za vaše fotografske vještine. I neće proći mnogo vremena, shvatit ćete da je za mnoge stvari JPEG zapravo izvrstan. Samo zato što RAW postoji i nudi nevjerojatne mogućnosti obrade, ne moramo napustiti dobri stari JPEG… Uostalom, jednu od meni najboljih knjiga o fotografiji napisao je David A. Ziser (Captured by the Light), čovjek koji nikad (pazite ovo – baš nikad!) ne snima u RAW-u, samo JPEG 🙂

Goran Vrakela