Pixel peeping
Digitalna fotografija je nesumnjivo dovela do značajnog napretka fotografije, pogotovo s tehničke strane, ali pojavile su se i neke neočekivane nuspojave. Jedna od onih koja me posebno iritira je opsjednutost oštrinom i razinom detalja, takozvani ‘pixel peeping’. Ova kovanica postoji još od 2003. godine, a smislio ju je Michael Reichmann, Luminous Landscape, i dobro opisuje ekipu opsjednutu istraživanjem tehničkih nesavršenosti na digitalnim fotografijama, isključivo pri zumu 100% ili većem. Dakle, koliko ‘pixel peeping’ ima smisla?
Odgovorno tvrdim, vrlo malo. Otprilike jednako onoliko koliko ima smisla usporedba različitih vrsta i marki automobila – gledano isključivo s tehničke strane. Da, postoji nekakva subkultura ljudi koji uspoređuju nepregledne tablice i grafikone prepune podataka o snazi motora, okretnom momentu, potrošnji, ubrzanju i slično. A onda se pojavi slučaj, recimo, Wolkswagen pa na površinu ispliva lažiranje podataka, a CEO Wolksvagena podnese ostavku – kao da će to promijeniti činjenicu da su lažirali podatke 🙂
Još dok sam studirao strojarstvo, prije dvadesetak godina, profesor predmeta ‘Motori s unutrašnjim izgaranjem’ nam je na primjeru pokazao kako različitom metodologijom mjerenja i prezentacije podataka možemo doći do različitih zaključaka. Na primjer, neke tvrtke snagu motora mjere na radilici, a druge na kvačilu – a razlika u dobivenoj snazi je dobrih 5-6%. Iako nije fer prema kupcima (neki plaćaju veći porez, a neki manji porez za strojeve pratkično jednake snage) niti prema državnom proračunu, nije zabranjeno.
Zašto to uopće spominjem? Zato što što su, nažalost, i fotografske tvrtke sklone ‘kreativnom’ tumačenju podataka, grafova, mjerenja i svega i svačega. Tako istovremeno na tržištu postoji više fotoaparata s ‘najbržim’ fokusiranjem, više objektiva s ‘najvećom’ oštrinom i slično. Još je veći problem što proizvođači i trgovci u marketinškim materijalima preračunavaju žarišnu duljinu za aparate sa senzorom manjim od full-frame senzora, ali ne preračunavaju otvor blende. Mnogi kupci to jednostavno ne znaju, a proizvođači se vode onom ‘nismo lagali, samo nismo jasno rekli’. Na internetu ćete lako pronaći i hrpu likova koji tvrde da otvor blende niti ne treba preračunavati, pa to pokušavaju dokazati raznoraznim primjerima… Na njihovu žalost, matematika je egzaktna znanost, ako jednu stranu jednadžbe množiš s nekim faktorom, moraš i drugu, nema izuzetaka 🙂
Čisto fotografski gledano, utjecaj preračunavanja blende je bitno manji nego utjecaj preračunavanja žarišne duljine, ali ne možete tvrditi da je ekvivalentna blenda f2.8, ako je zapravo približno f4! Nije velika razlika i mene tako nešto vjerojatno ne bi odvratilo od kupnje, ali nekoga možda i bi.
OK, sad sam malo skrenuo s teme. Zapravo sam želio kritizirati opsjednutost tehnikalijama. Nitko normalan ne može tvrditi kako tehnički aspekt fotografije nije važan, niti kako fotografska oprema nije važna. Naravno da jest – što imate bolju opremu, lakše, brže i jednostavnije ćete snimiti što i kako želite, odnosno oprema će pred vas postavljati manje kreativnih ograničenja. S druge strane, moguće je i uz skromnu opremu postići izniman rezultat, iznimnu fotografiju. A digitalni fotoaparati su nas, s tehničke strane razmazili. Mogućnosti obrade fotografija nakon snimanja su dostigle neslućene visine, i danas je moguće s fotografijom napraviti stvari koje su još prije desetak godina bile nezamislive.
Međutim, nikakva tehnologija ne može zamijeniti kreativnost fotografa, podjednako prilikom snimanja i nakon snimanja, u Photoshopu. Evo, prije par tjedana sam dva dana pohađao radionicu (ili na hrvatski: workshop) Grega Momenta, jednog od trenutno najcjenjenijih (i najnagrađivanijih) fotografa vjenčanja u Europi i na svijetu (dobio sam i certifikat, sad sam faca!). I ponovo sam doživio totalno razočaranje! Ne Gregom, on radi izvrsno i svašta sam zanimljivo od njega čuo i vidio, i neke fotografske i Photoshop tehnike koje mi nisu bile ni na kraj pameti – nego sa sobom i svojim fotografijama. OK, svako malo kad pogledam svoje fotografije iz prošlih godina, upitam se gdje mi je bila pamet i što sam to radio – pretpostavljam da vam je poznat taj osjećaj, valjda i sami povremeno nešto takvo doživite. A opet, s godinama se to sve više odnosi na sitnice, ne na ključne stvari, savladao sam osnove kompozicije, prilično dobro koristim svjetlo (i prirodno i ‘neprirodno’), a i ekspozicijom dobro vladam. I onda odem na Gregov seminar (tj. workshop) i kao da mi je netko skinuo koprenu s očiju! Ne, neću tek tako početi snimati kao Greg (niti će to itko od kolega koji su bili tamo), ali i svoje i tuđe fotografije sad opet gledam drugim očima – svjetlo, poze, kadar… I već sad sam malo bolji fotograf nego prije, jer gledam i pazim na dodatne sitnice, koje prije nisam primjećivao.
Što sam zapravo htio reći? Ma pustite rasprave koji je aparat/objektiv/sustav bolji, nemojte se fokusirati na tehničke gluposti i ne bavite se pixel peepingom – ako je fotka razumno oštra na 100%, to je to, ne treba biti svaki piksel savršeno oštar niti se mora vidjeti toliko detalja da vam oči ispadnu prilikom gledanja! Kad bih tako gledao svaki komad opreme kojeg sam dosad testirao, ili opremu koju u radu koristim, odavno bih poludio. Jer, iskreno, baš ništa nije dovoljno dobro kad se krene tim putem…
Kupite kvalitetnu opremu i s veseljem je koristite, nemojte se opterećivati glupostima – nije najvažnija oštrina niti ISO 128.000 bez šuma, puno je važnije naučiti gledati fotografije, naučiti snimati zanimljive i lijepe kadrove i naučiti osloboditi svoju kreativnost. Kupite knjigu s fotografijama vrhunskih fotografa (a ima ih na bacanje), naučite nešto od njih. Otiđite na neki seminar, radionicu, grupno fotografiranje, bilo što… To je bit fotografije, i to je ono što se uči baš čitav život. Ne sjećam se više tko, ali jedan veliki fotograf iz prošlih vremena jednom je rekao kako on, ali niti bilo tko drugi, nikad neće biti toliko dobar fotograf da bi mogao prestati učiti, snimati i usavršavati se! A bio je vrhunski majstor i znao je što govori, to se sjećam. I snimao je na film, s opremom koja nijednom modernom digitalcu nije tehnički niti blizu… I sigurno ga nije mučio pixel peeping 🙂
Goran Vrakela