Veće je bolje? Ili, treba li mi full-frame…

Jedna od urbanih fotografskih legendi tvrdi kako ‘pravi’ fotografi trebaju full-frame fotoaparat kako bi iskazali sav svoj potencijal. Kao i obično, ne slažem se s tom tvrdnjom, iako ne mislim da su full-frame fotoaparati suvišni ili nemaju svrhu – jednostavno, nisu nužni kako biste snimili stvarno dobre fotke…

Digitalni fotoaparati su postali ozbiljan fotografski alat prije gotovo petnaest godina. I u početku je veliko ograničenje predstavljao broj megapiksela na senzoru. Normalno, prvi digitalci su imali 800.000 piksela, 1, 3 pa konačno 5 MP. Preko 10 MP su se dobacili tek full-frame aparati (11 MP Canon, ako se ne varam), što je omogućavalo stvarno kvalitetan ispis velikih formata fotografija za izložbe, prodaju i slično. Logično, full-frame aparati su bili jako skupi, i podignuti na razinu svetog grala od strane svih fotografa, a pogotovo onih koji ih nisu mogli kupiti. Nakon toga su i APS-C i Four Thirds SLR-ovi prešli 10 MP, a pojavili su se i prvi mirrorless aparati. Danas svi moderni fotići imaju bar 16 MP, pa ispis velikih formata nije problem. Jasno, full-frame aparati su krenuli u drugom smjeru – bolja ISO osjetljivost, na primjer. Kao, veći foto-elementi na senzoru nude bolji odnos signal/šum prilikom povećanja ISO vrijednosti (zapravo, pojačanja signala, čime se neminovno pojačava i šum). To je svakako istina, i značajna prednost full-frame aparata. Međutim, i APS-C i 4/3 (SLR i mirrorless, svejedno) aparati danas snimaju prilično čiste slike s malo šuma pri ISO 800 i ISO 1600, što je velikoj većini fotografa apsolutno dovoljno. Stvarno se ne mogu sjetiti kad sam zadnji put snimao pri većem ISO od 3200, a zapravo preko ISO 1600 izbjegavam kad god mogu. Uz to, razlika u cijeni je i dalje vrlo velika. Dodajmo tome skuplje objektive, i veću težinu…

Nemojte me krivo shvatiti – u svom radu koristim i full-frame i APS-C i 4/3 fotoaparat. Zapravo, full-frame aparat koristim najčešće, kad god mogu. I ne tvrdim da su full-frame aparati beskorisni, dapače, svi koje sam testirao su bili izvrsni. Samo su većini fotografa preskupi i, još važnije, nepotrebni. I to je u redu, pogotovo zato što NE MORATE imati full-frame aparat kako biste snimili super fotografije. Ne morate imati niti najnovije aparate, ne morate imati niti najnovije objektive – mi u redakciji još uvijek često koristimo prastarog Olympusa E3 s 10 MP (imamo ga već 7 ili više godina, čini mi se – ovo nije reklama za stari Olympus, samo zanimljiva činjenica). Najvažnije je znanje, ako među ušima ne čuvate bar osnovno znanje o fotografskim tehnikama, kompoziciji, svjetlu i sličnome, ne vrijedi vam mnogo niti najskuplji fotoaparat.

I ne pišem ovo kako bih vas odgovorio od kupnje fotografske opreme, niti slučajno. Ja sam veliki pobornik kupnje fotografskih novotarija, svako malo nešto kupim – nekad objektiv, nekad bljeskalicu, nekad neki sitni dodatak. Nemojte štedjeti na fotografskoj opremi, ali nemojte niti bacati novce. Na primjer, fotografu-amateru je vrlo teško opravdati trošak kupnje full-frame aparata i opreme. Pogotovo zato što vrlo slične rezultate može dobiti za bitno manje novca s APS-C ili 4/3 aparatom.

Jasno, postoji i druga strana medalje. Ako ste profesionalac ili jednostavno imate dovoljno novca, zašto ne biste kupili full-frame aparat i par izvrsnih objektiva? Dojam koji kao profesionalac ostavljate kad se negdje pojavite s velikim i teškim SLR-om i torbom punom objektiva često može značiti razliku između dobitka ili gubitka posla, nažalost (to je ipak posebna tema, spremam se i o tome pisati). A ako ste fotografski entuzijast koji jednostavno ima dovoljno novca, zašto ne biste kupili najskuplju (i prilično vjerojatno i najbolju) opremu koju možete? Često potežem analogiju s automobilima – možeš se voziti u, primjerice, Fiatu i doći na isto mjesto kao i u, recimo, BMW-u. Ako imaš dovoljno novca, nema razloga zašto ne bi smio kupiti BMW, nije on namijenjen samo profesionalnim vozačima, nego svima koji cijene kvalitetu, udobnost, lakoću rukovanja, snagu i dodatne opcije – i sve to mogu platiti. Tako je i s fotografskom opremom. Ako vam fali love (kao što nam većini fali), možete se snaći sa svim i svačim – dok nisam konačno kupio Gary Fong ‘tupperware’ za bljeskalicu, dugo sam vremena na blicu imao zalijepljen komad običnog bijelog kartona. OK, Gary Fong ‘tupperware’ dalje malo bolje i mekše svjetlo, ali košta 50 USD plus poštarina i carina, a karton i malo selotejpa praktično ništa ne koštaju!

Tako je i s fotoaparatima, objektivima i ostalom opremom – svatko treba najbolju opremu koju može kupiti, i profesionalac i amater. Naravno, nije jedino mjerilo veličina senzora, važne su i dimenzije, mnogi više ne žele veliki SLR nego manji i praktičniji mirrorless. Važne su i funkcije koje aparat podržava, i kakav video snima, i mnoge druge stvari. Donedavno je full-frame bio rezerviran samo za SLR, ali Sony je svojom a7 serijom sve promijenio i donio full-frame senzor i na mirrorless aparat. Sad ima i nekoliko kvalitetnih objektiva na raspolaganju, pa malo po malo postaje ozbiljna konkurencija Canonu i Nikonu. Pa tko što voli, nek izvoli 🙂

Konačno, je li veće bolje, odnosno je li pametno kupiti full-frame aparat? I jest i nije. Ako jako pazite na omjer cijene i kvalitete, težinu aparata i objektiva, cijenu dodatne opreme i objektiva – sigurno nećete kupiti full-frame aparat. I vjerojatno vam ne treba, to je OK. Ali, ako svakodnevno aparat koristite u poslu i zarađujete snimajući, full-frame je sigurno dobra opcija. Osim izvrsne kvalitete fotografija, ovi aparati nude i ‘profesionalnu’ izdržljivost i kvalitetu izrade, te savršenu ergonomiju, a ista je situacija i kod objektiva. Ili, ako ste zagriženi entuzijast i imate dovoljno novca, samo naprijed, kupite full-frame, zašto ne? Pa to je vaš novac, radite s njim što želite – a kupnja full-frame aparata sigurno nije najlošiji način na koji možete potrošiti novac! Snimate li često širokokutne kadrove, primjerice interijere ili arhitekturu, full-frame je odličan izbor, jer na raspolaganju imate širokokutne i ultra širokokutne objektive. Poseban slučaj su tilt-shift objektivi – možda griješim, ali ne znam za nijedan stvarno širokokutni tilt-shift objektiv za crop senzore koji nudi ekv. žarišnu duljinu od 24 mm. S druge strane, snimate li ptice i životinje, crop senzori su super izbor jer povećavaju žarišnu duljinu objektiva…

U svakom slučaju, odlučite li se na full-frame, spremite se na lomljenje leđa noseći tešku opremu sa sobom – i nemojte reći da vas nisam upozorio na to 🙂

Goran Vrakela