Izrezivanje fotografija
Otkad sam se počeo baviti fotografijom, pokušavam dobiti ‘ispravan’ kadar odmah tijekom snimanja, u aparatu – ili kako bi ameri rekli SOOC (Straight Out Of Camera). Ispočetka mi je to bila gotovo nemoguća misija, a danas povremeno i uspijem u tome, najsretniji sam kad izbjegnem izrezivanje fotografija. Ono što mi se ispočetka činilo teže ostvarivo, danas mi ide prilično lako – manualne postavke ekspozicije i manualna bljeskalica (nisam protiv TTL-a, samo ga ne koristim često, navikao sam na manualno). S druge strane, kadriranje mi je još uvijek slabija strana…
Problem malo lošijeg kadriranja je lako riješiti izrezivanjem (kropanjem – eng. crop), zar ne? Pa, ne bih se baš složio s tim. OK, izrezivanje fotografija je svakako dobrodošla pomoć i nikako nisam apsolutno protiv izrezivanja. Nisam od onih fotografskih čistunaca koji nikad ne izrezuju svoje fotografije jer su (ili bar misle da su) snimili savršeni kadar odmah u fotoaparatu – vjerovali ili ne, poznajem par takvih likova (ali kadrovi im nisu toliko dobri koliko oni to misle, nažalost). Jako često koristim izrezivanje kao jedan od prvih alata tijekom obrade fotografije. I nikako nisam sretan zbog toga, i to iz dva razloga.
Prvo, trošim vrijeme bezveze – pristao bih na 5% lošije kadrove (a velika većina mojih klijenata nikad ne bi primijetila razliku) ako bih tako uštedio sat-dva obrade tjedno. Kad bih još samo malo bolje kadrirao, mogao bih to. Drugo, gubim na kvaliteti i razlučivosti. OK, fotoaparati s kojima radim su svi 20+ megapiksela, ali ponekad agresivnim kadriranjem dođem na samo 10-12 MP! Nije isto razvući fotku od 20 ili 24 MP preko dvije stranice albuma ili onu od 10 MP. Napredak u razlučivosti fotoaparata malo po malo prati i napredak u kvaliteti ispisa fotografija (da, ja ispisujem fotografije, i kao velike slike i na foto-pisaču i u foto-albumima i knjigama). Uz to, i klijenti očekuju sve bolji rezultat – danas više nitko ne pristaje na malene fotografije od 10 MP, svi očekuju bar 20 MP, bez obzira što im slike idu na web i dosta bi im bilo i 3-4 MP 🙂
Iskreno, moj najveći problem je nestrpljivost. Još uvijek sam totalno uživljen u fotografiju, pa kad vidim scenu koju želim snimiti, želim to napraviti odmah i bez puno filozofiranja. U glavi zamislim kadar koji želim dobiti, u trenu odlučim s kojim objektivom i postavkama ću dobiti najbolji rezultat i počnem snimati. A onda tijekom snimanja često radim iste greške – oduševljeno gledam kroz tražilo i nestrpljivo pritišćem okidač unaprijed se radujući snimljenoj fotografiji. Pa zato ne pazim dovoljno na kadar; trebao bih se malo usporiti, duboko udahnuti i još jednom pogledati čitavu scenu prije snimanja, sigurno bih snimao bolje kadrove. Zato kad snimam prirodu ili arhitekturu (interijere i eksterijere) rijetko izrezujem snimke – ali snimam sa stativa, scena je nepomična i imam vremena koliko god mi treba dok ne uhvatim željeni kadar.
Poseban problem mi je snimanje vjenčanja – viši sam od velike većine mladenaca, pa uglavnom snimam iz polučučnja ili klečeći, što mi dodatno otežava kadriranje, pogotovo kasnije tijekom večeri, kad već počinjem osjećati zatezanje mišića (da, nisam više mlad…). Uz to, na početku mi je netko od iskusnijih kolega rekao kako je bolje snimati malo ‘šire’ pa kasnije izrezivati, kako ne bih propustio nešto bitno. Danas znam da je to glupost, ali loših navika se teško riješiti… Mislim, to je OK kad snimaš nekoliko kadrova, ali s vjenčanja se vratim s 1.500-2.000 snimaka, a nakon selekcije ih ostane 500-600. Nije baš neka fora 500 slika kadrirati – kad bih za svaku sliku potrošio samo 10 sekundi na kadriranje (što je vrlo optimistično, priznajem), trebalo bi mi približno sat i pol samo za cropanje 500-600 fotografija. Realnija je brojka od 2-3 sata. I rado bih to vrijeme uštedio za nešto drugo, nešto što želim raditi!
Što i kako vi radite, uspijevati li izbjeći izrezivanje fotografija, bar veći dio vremena? Ja definitivno nisam ‘run-and-gun’ fotograf, ali svejedno moram čitavo vrijeme razmišljati ‘uspori, uspori’, kako ne bih umjesto nekoliko odličnih kadrova snimio gomilu običnih, koje niti nemilosrdno cropanje ne može spasiti! Je li i vama izrezivanje fotografija sastavni dio obrade ili često snimate ‘gotove’ kadrove koje ne treba izrezivati?
Goran Vrakela