Znanje je moć…

Znanje je moć… Ove stare izreke se dobro sjećam još iz djetinjstva, a što sam stariji sve mi češće pada na pamet. Jednostavno, zato što mi se sve više čini kao apsolutna istina – bez obzira o čemu se radi, svugdje je primjenjiva, ili nešto znaš ili ne znaš. Ako znaš, možeš to pametno iskoristiti, ako ne znaš, možeš se slikati! Zapravo, baš se i ne možeš slikati, jer vjerojatno ne znaš kako 🙂

Šalu na stranu, premda je danas znanje bilo koje vrste svakom čovjeku u zapadnom svijetu dostupnije nego ikad prije, uvijek me iznova iznenadi koliko ljudi danas zapravo malo cijene znanje, ali i koliko su malo spremni uložiti u svoje znanje i obrazovanje bilo koje vrste. Ne, ovo nije politički blog i ne kukam radi smanjenja proračuna za znanost (iako bismo radi toga trebali podići pravu malu bunu). Na svakom koraku vidim podcjenjivanje tuđeg znanja, rada i vrijednosti, ali možda još i više želje za brzim uspjehom bez uloženog rada, truda i učenja. Vidim to i kod svoje djece u školi i njihovih školskih prijatelja, svi žele super ocjene i uspjeh u sportu, ali nitko ne želi ići na treninge niti rješavati zadatke iz matematike. Ne, nije moja generacija bila bolja ili pametnija od današnjih generacija, nemam oko toga iluzija, premda mi se čini da smo nešto više ‘grijali stolicu’. Opet, to ne znači da oni možda na kraju neće biti bitno bolji od nas, kad pogledam oko sebe ne čini mi se da smo se baš nešto proslavili.

Ali, ajmo malo na fotografiju. Posebno me nervira što kod mnogih kolega i kolegica fotografa i ‘fotografa’ vidim isto – želju za brzim uspjehom, izbjegavanje učenja i (samo)obrazovanja, te potragu za instant-rješenjima. Dva primjera susrećem gotovo svaki dan i posebno me smetaju – poplava takozvanih ‘fotografa s prirodnim svjetlom’ i poplava takozvanih ‘bokeh-manijaka’. U najvećem broju slučajeva tu se ipak ne radi o fotografima, nego o ‘fotografima’, odnosno ljudima koji su kupili nešto opreme i naučili par osnovnih fora, pa sad misle da su fotografi. Mnogi od njih čak pokušavaju svoj posao i naplatiti. Logično, imaju dobar aparat i objektiv i snimaju fotke s lijepo zamućenom pozadinom, to je to što čini fotografa profesionalcem, zar ne?

Ne želim griješiti dušu, za neke od njih to je tek faza koju će prerasti, i ja sam bio u toj fazi, i vjerojatno svaki fotograf na svijetu. Ali mnogi (zapravo, većina, siguran sam) nikad neće uložiti dovoljno truda i naučiti nešto više i bolje. Ako ste slučajno baš sad u jednoj (ili obje) od ovih faza – snimanje samo s prirodnim svjetlom i/ili snimanje isključivo s maksimalnim otvorom blende ‘radi super bokeha’ – nadam se da vam mogu pomoći. Ako ne shvaćate ili vas nije briga u čemu je problem, nema veze, preskočite ovaj blog, pišem ja i od drugim temama…

Snimanje samo s prirodnim svjetlom je super. Ali i totalni mit, fetiš, glupost i neznanje. Super je ako znaš koristiti prirodno svjetlo, ali je totalno bez veze ako bez njega snimaš loše fotke. Svaki pravi fotograf (uključujući i moju malenkost) zna i može snimiti super fotke bez obzira na raspoloživo prirodno svjetlo – reflektor, blic, mjesec i zvijezde, bilo kakva druga rasvjeta, svejedno, sve je dobro. Točka! Ako znaš napraviti super fotke bez obzira na svjetlo, imaš se puno pravo zvati fotografom. Ako ne znaš, sjedi i uči. Resursa ima dovoljno, pun je Internet boljih i lošijih tutoriala. Uključi mozak, nauči osnovno i kreni snimati, brzo ćeš sve savladati. Realno, fotografija nije ni kirurgija ni teorijska fizika, svatko uz dovoljno truda može naučiti snimati korektne fotografije. S druge strane, fotografija je toliko široka, da prosječno nadaren čovjek ima što učiti čitav život. Zato i tvrdim da ne možeš biti dobar fotograf svega, ako želiš biti stvarno dobar moraš se specijalizirati za 2-3 vrste fotografije, a ostalo može biti super hobi.

Veliki otvor blende kreira super zamućenje pozadine i bokeh, što je genijalno. Ali i totalno kretenski ako ne znaš kad i zašto treba malo (ili puno) zatvoriti blendu. Opet, i sam sam prošao tu fazu snimanja samo s blendom f/1.8. Moja dva omiljena objektiva su 35 mm i 85 mm, oba f/1.8. Postoje i takvi objektivi s f/1.4, pa čak i f/1.2, sreća pa nisam imalo love i nisam ih mogao kupiti. Jasno, ponekad f/1.8 ili čak f/1.4/1.2 stvarno dobro dođe. Ali samo ponekad. Još 35 mm nije toliki problem (radi širokog kuta i automatski veće dubinske oštrine), ali 85 mm može biti pravi horror objektiv. Ljepotica i zvijer u jednom – tako lijepo komprimira pozadinu, tako krasno izdvaja portret iz pozadine, tako lijepo i mekano iscrtava detalje na licu. Ali i tako nemilosrdno kažnjava neznanje. Prije tri-četiri godine sam radio s mladencima na snimanju prije vjenčanja, s dva aparata, na jednom 16-28 mm, na drugom 85 mm. Nisam previše razmišljao, samo sam okidao, malo široki kut, malo portret. I na pola snimanja shvatim da nešto nije u redu s portretima – kasno poslijepodne je, sunce je nisko, svjetlo je kao naručeno, smanjio sam ISO, a povećao otvor blende na maksimum. Kad snimam ‘amerikanca’ sve je ok (malo se odmaknem od mladenaca), kad snimam ‘headshot’, mala dubinska oštrina uništi kadar (jer im se jako približim). Rješenje je jednostavno, f/4 nudi dovoljnu dubinsku oštrinu, a 2 i pol blende manje svjetla dobijem bez problema brzinom okidanja i povećanjem ISO osjetljivosti. Vratim se sa snimanja, i prvo što radim – idem do police s knjigama, vadim knjige s fotkama vjenčanja i portreta (neću ih ovdje reklamirati). Listam i gledam, pažljivo gledam postavke snimanja koje pišu uz svaku sliku (ne kupujem knjige u kojima ne pišu postavke snimanja uz sliku!) – gle čuda, najbolji majstori portreta danas 90% fotografija snimaju pri f/4! A nije da nemaju love za skupe f/1.4 ili f/1.2 objektive… Tek poneki portret je pri f/2.8, a među 300-400 fotki naišao sam i na 3-4 snimljene s f/1.8 ili f/2! Kao što rekoh, čovjek (a pogotovo fotograf) se uči dok je živ.

Što želim reći? Svi volimo savršene uvjete (pogotovo svjetlo), ali kad ih nema, treba ih napraviti i znati snimati uz ono što imaš. Pogotovo ako svoj rad naplaćuješ – tada nema izgovora, posao moraš korektno napraviti. Ako si amater, ok, ne da ti se učiti ili nemaš vremena, nema problema – fotografija je divan hobi, snimaj što te volja i kako i kad ti se sviđa! Slično je i s objektivima. Super je imati odličan f/1.8 ili f/1.4 objektiv koji će te tu i tamo izvući ili ti omogućiti snimanje zanimljivih fotki i kad imaš ‘malu kreativnu blokadu’. Ali nemoj robovati otvoru blende – ekspozicija se postiže kombinacijom 3 faktora, otvor blende je samo jedan od njih. Da, omogućava kreativno zamućenje pozadine, ali zamućenje pozadine i bokeh ovise i o udaljenosti od subjekta snimanja i o žarišnoj duljini i odnosu između udaljenosti pozadine i aparata, te aparata i subjekta snimanja. Nauči kako ćeš koristiti sve fotografske alate koje ti moderni aparati nude i nemoj se držati samo jednog. Vjeruj mi, uz malo truda strelovito ćeš napredovati!

Goran Vrakela