Fotografske radionice

Fotografske radionice su zakon! Svake godine obilazim raznovrsne fotografske radionice i to jednostavno obožavam. A što je najbolje, siguran sam kako to stvarno ima smisla za baš svakog fotografa. OK, zahvaljujući tome što sam urednik DFM-a, posjet radionicama u pravilu ne plaćam, obično kolege fotografi koji vode radionice žele da dođem vidjeti što i kako rade i eventualno napišem koju riječ o svemu tome. Ali i kad bih plaćao, sigurno bih svake godine išao na poneku radionicu, u skladu s financijskim mogućnostima.

Dakle, zašto mislim da su radionice/seminari (na hrvatski: workshops) super fora? Jednostavno je, zbog ljudi! Fotografija je često vrlo samotan posao ili hobi. Recimo, teško ćete nekoga nagovoriti da s vama krene u 4 ili 5 sati ujutro i par sati čuči u grmlju čekajući savršenu zoru ili vrebajući rijetku pticu ili nadajući se jelenjim rogovima u kadru… Moja draga je više puta deklarativno rekla kako će baš sljedeće jutro (obično dok smo na godišnjem odmoru) ići sa mnom, ali kad dođe vrijeme za buđenje, samo se okrene na drugu stranu. A ja nemam srca prisiljavati je na buđenje, ipak je to moj hobi, a ne njen. Da, meni je fotografija i posao i hobi – posao u DFM-u, na vjenčanjima, eventima i u studiju, a hobi u prirodi, na putovanjima i slično.

Na fotografske radionice dolaze ljudi koji žele raditi i rade slične stvari kao i ja. Bez lažne skromnosti, tehničku stranu digitalne fotografije i obrade fotografija vrlo dobro poznajem – uostalom, da nije tako ne bih niti mogao biti urednik DFM-a. I na većini radionica čujem tek poneku tehničku sitnicu, koju sam možda na neki način i znao, ali dosad nisam razmišljao o tome na takav način. Zato na radionice ne idem kako bih naučio fotografske tehnike, nego kako bih čuo razmišljanja kolega fotografa (i predavača i slušača) i kako bih upoznao zanimljive fotografe koji rade drugačije nego što ja  radim.

Prošle godine sam bio prvo na OFF-u, pa kod Hoyke na Fotosofiji dva dana (onako, malo se družio i pratio što ekipa radi), pa kod Grega Momenta na seminaru za fotografe vjenčanja (za mene na sasvim novoj razini), pa prije mjesec dana na Rise&Shine seminaru za fotografe vjenčanja (koji je bio jako zanimljiv i dobro organiziran). Zasad sigurno znam da opet idem par dana na Fotosofiju, a na jesen idem s Markom Vrdoljakom na Fotografsku radionicu Brijuni – vjerojatno će se u međuvremenu pojaviti još kakav workshop…

U svakom slučaju, odlazak na fotografske radionice i seminare mi je uvijek pravo veselje. Prvo se ponovo ‘nabrijem’ na svoj hobi i spreman sam na nove izazove (iako me to ne drži predugo, ako nešto ne napravim u prvih tjedan-dva obično ništa od toga). S druge strane, odlično je za moj ego, a nema razloga da ne bude super i za vaš ego – ponovo dobijem potvrdu kako svašta znam i svašta mogu, to je uvijek dobro za samopouzdanje. Siguran sam, bez obzira na kojoj ste razini i kako baratate fotografskim tehnikama, doživjet ćete nešto slično, sigurno će vam se popraviti samopouzdanje, možda ćete naučiti neku tehniku, a svakako ćete vidjeti kako ti fotografi koji snimaju super fotke nisu ništa bitno drugačiji od vas – imaju malo više iskustva i znanja, možda (zasad) malo bolju maštu i imaginaciju, ali ništa što ne biste mogli dostići, pa možda i prestići. Tko kaže da se baš u vama ne krije neki novi Adams ili Cartier-Bresson?

Tehnike fotografiranja možete naučiti bilo gdje – na raspolaganju je gomila knjiga, časopisa (u prvom redu DFM!), online seminara i youtube videa. Neki seminari i youtube kanali su u najmanju ruku sumnjive kvalitete, neki su totalno smeće, ali ima i jako puno kvalitetnih sadržaja. Ali, kvalitetan sadržaj se u pravilu plaća; obično ne mnogo, ali se plaća. I osnove estetike i kompozicije se mogu naučiti, a za očekivati je da netko tko se bavi fotografijom ima bar malo talenta za vizualno izražavanje – dakle, ni to ne bi trebao biti preveliki problem.

Pravi problem je kad fotografija treba od hobija postati biznis. Nije nemoguće, ali nije lako, i trebat ćete svu moguću pomoć, od ukućana i rodbine preko prijatelja do kolega fotografa. I tu je networking iznimno važan. Ali pravi networking, a ne fejsbuk i slične gluposti. Da, ne možemo bez fejsa, instagrama, twittera itd. i super je kad dobiješ milijun lajkova za fotku, ali nema stvarne koristi od toga – puno je važnije networking ‘uživo’, a tu je dolazak na radionice i seminare odlična stvar. Upoznaš hrpu novih ljudi i uvijek s nekim ostaneš u kontaktu. Nekad bude i direktne koristi (čitaj: posla), ali puno češće je korist indirektna – od posuđivanja opreme, pomaganja jedan drugom na različitim projektima, razmjena iskustava, ohrabrivanja… Naravno, nisu svi fotografi odlični ljudi, ima i među nama svakakvog smeća, pa je realno da ćete na seminarima naići i na ponekog zlonamjernog majmuna od kojeg je bolje pobjeći. Ali o tome neću – ako niste u stanju prepoznati muljatora i zlonamjernog kolegu, bježite iz fotografije, nećete tu dugo preživjeti, komunikacija s ljudima, dobro poznavanje međuljudskih odnosa i ‘čitanje’ ljudi su nužna vještina za svakog fotografa.

Goran Vrakela