RAW ili JPEG?
Niste sigurni je li bolji izbor RAW ili JPEG, pa ‘za svaki slučaj’ snimate sve u RAW-u? Još prije par godina to je bio logičan izbor, danas sam siguran da nema nikakvog smisla. Najčešće je bolje snimati samo JPEG ili RAW + JPEG. A evo i zašto tako mislim…
Prvo, ja nikad nisam SVE snimao u RAW-u. Prije desetak godina, dok smo imali fotoaparate s 5, 10 ili 12 MP, slabim senzorima s malenim dinamičkim rasponom i lošim procesorima u aparatima, snimanje RAW fajlova kako biste dobili najbolje moguće fotografije imalo je smisla. Zapravo, bilo je jedino logično rješenje. Srećom, danas više nije tako, a nedavni događaj me natjerao na razmišljanje.
Svake godine snimam 15-tak vjenčanja, a moja asistentica je istovremeno i drugi fotograf. Nedavno sam kupovao nove fotoaparate, a jedno vjenčanje je bilo tek par dana nakon što mi je drugi, rezervni fotić stigao u redakciju. Malo sam ga pogledao, kalibrirao objektive i predao ga kolegici, kako bi se dan-dva upoznala s aparatom prije snimanja. Vjenčanje je bilo slično kao i sva druga – malo kod mladoženje, malo kod mlade, foto-session, crkva i restoran. U jednom trenutku, u crkvi, došao sam do asistentice i zamijenili smo aparate, jer sam neke kadrove želio snimati baš s objektivom koji je bio na drugom aparatu. Okinuo sam par kadrova, pa ih odlučio pregledati (ne ‘chimpam’ fotke, nego nakon jedne ili dvije serije pogledam što imam, kako bih mogao ponoviti ako nešto treba). A onda blagi šok i nevjerica – sve je snimala u JPEG-u! Nije drama jer nas je dvoje, ali neke kadrove uvijek prepustim njoj i ne snimam ih – osim što iskoristim priliku za kratki zasluženi odmor, za mladog fotografa nema bolje škole od prakse i bacanja u vatru. OK, pregledam njene fotke, ekspozicije su u razumnim granicama, kadrovi su načelno u redu, problem bi jedino mogao biti balans bijele boje.
Kasnije se ispostavilo da sam bio u drami bez ikakvog razloga. Moderni fotoaparati s 20+ MP i hrpom opcija danas stvarno snimaju izvanredne JPEG fotke. I to gotove fotke, vrijeme utrošeno na obradu JPEG fotki je nevjerojatno kratko u odnosu na RAW. Dinamički raspon novih senzora je bitno bolji nego prije par godina, tu su raznovrsni novi alati poput Active D-lightninga (za poboljšavanje detalja u sjeni), HDR fotografija napravljenih odmah u aparatu, te WB-bracketinga. OK, ograničenje je još uvijek 8-bita po kanalu, ali uz pomoć naprednog procesiranja u fotoaparatu to više nije niti blizu toliki problem koliki je bio prije 2-3 generacije fotoaparata. U biti, moderni, brzi i pametni procesori sad odrađuju naš posao i procesiraju RAW fajlove u aparatu te generiraju izvrsne JPEG fotke. A na kraju, čak i ako je potrebna malo intenzivnija obrada, 24, 36 ili 50 MP je dovoljno za dobivanje konačne fotke od 15-16 MP bez vidljivih artefakata na slici nastalih radi obrade 8-bitne fotografije.
Dobro, ne tvrdim da je potrebno ili pametno potpuno odustati od RAW-a. Ali definitivno je glupo ne iskoristiti mogućnosti fotoaparata, koliko god je to moguće. Naravno, dva su velika problema koji će mnoge ispočetka odvratiti od JPEG-a – neznanje i lijenost. To su i inače loše ljudske osobine koje svatko od nas svakog dana treba pokušavati nadići. Neznanje se lako može riješiti učenjem. Lijenost je potencijalno veći problem, ali zapravo nije – i ja sam lijen, i zato uvijek pokušavam što brže i jednostavnije odraditi posao. Zahvaljujući tome što dobro poznajem mnoge tehnike fotografiranja, u mnogim situacijama snimam JPEG i gotov sam odmah čim snimim fotografiju, nema dugotrajne i zamorne obrade RAW-a. Primjerice, ne sjećam se točno kad sam zadnji put za studijske snimke koristio RAW – prije više godina, dok sam tek učio kako se radi sa studijskom rasvjetom…
Prednosti RAW-a još uvijek postoje – više bitova (12 ili 14) znači i veću fleksibilnost prilikom obrade, malo bolji dinamički raspon, potencijalno malo oštrije fotke, jednostavnu promjenu balansa boja. Ali, nedostaci su također brojni – veliki fajlovi, sporiji rad aparata i jako mnogo potrebnog vremena za obradu fotografija. I potrebna sve novija i snažnija računala koja mogu u realnom vremenu obrađivati toliko velike RAW fotografije. Zato je potrebno pametno izvagati prednosti i nedostatke snimanja RAW fajlova – poboljšajte svoje tehnike snimanja, više pažnje posvetite postavkama prilikom snimanja, svjetlu i bracketingu, pa ćete manje vremena provoditi za računalom obrađujući beskonačni niz RAW fotografija.
Logično, nije se lako odmaknuti od RAW-a, jer ipak nudi određenu sigurnost i veću mogućnost popravljanja pogrešaka nego JPEG fotografije. I za neke poslove je zasad još prilično riskantno potpuno odustati od RAW-a, poput snimanja vjenčanja. Ni ja nisam potpuno odustao od RAW-a, pa nemam pravo to tražiti od vas. Zato imam prijedlog – cijelo ljeto snimajte RAW+JPEG, a kad god imate dobar JPEG, koristite ga umjesto RAW-a. Možda ćete ispočetka biti razočarani malim brojem uspješnih JPEG-a, ali neka vas to motivira na učenje i vježbu. Do kraja ljeta ćete sigurno tek povremeno koristiti RAW, samo kad se radi baš o kritičnim poslovima. Uostalom, tko želi visiti za računalom i obrađivati RAW fotke, kad može to vrijeme pametnije provesti?
Goran Vrakela