Panasonic LUMIX G9

Panasonic G9 – fotoaparat kojemu je teško naći ozbiljnije zamjerke…

Tekst i slike: Goran Vrakela

Panasonic je svojim fotoaparatima GH4 i GH5 postavio nove standarde za video-kamere, jer je praktično svima omogućio pristup povoljnim Full HD i 4K aparatima/kamerama, s mnoštvom raznovrsnih i kvalitetnih objektiva i dodataka. Ukratko, mogli ste za relativno male pare dobiti profi (ili bar izvrsnu polu-profi) kameru koja snima 4K video broadcast kvalitete. Do pojave Panasonica G9, zapravo nije postojao ekvivalentan Panasonicov fotoaparat namijenjen fotografima.

Ekipa iz Panasonica Hrvatska mi je posudila na test sasvim novi G9 s dodatnim baterijskim gripom i 12-60 f/2.8-4 objektivom. Set sam kompletirao Metzovom bljeskalicom (za Nikon, pa na Panasonicu radi samo manualno, ali meni to nije problem) i krenuo s obitelji na kratko skijanje u Austriju. Fotke sa skijanja možete pogledati na dnu posta.

Možda će vas malo iznenaditi ovako opušteni ton kojim pišem blog – web je drugačiji medij od tiskanog časopisa, i svi budući testovi i prikazi koje budete mogli pročitati na našem webu neće biti isti kao oni u tiskanom časopisu. Jednostavno, ovo je moj, prilično subjektivan dojam o opremi koju testiram. Uvijek će biti onih koji se neće složiti s mojim mišljenjem, ali što mogu – čini mi se da mi 15-tak godina rada u DFM-u i profesionalnog fotografiranja vrlo raznovrsnom opremom ipak omogućavaju jasno i glasno izražavanje mišljenja i da ono ima nekakvu vrijednost ?

Prvo što sam primijetio kod Panasonica G9 su njegove dimenzije, težina i kvaliteta izrade. Da, G9 je PRAVI fotoaparat. Nemojte me krivo shvatiti, ne mislim da su maleni i lagani fotoaparati igračke. Ali meni je fotoaparat alat, imam relativno velike muške ruke i želim fotoaparat pristojne veličine i težine, čvrst i otporan na manje udarce, te ergonomski prilagođen duljem snimanju u svim uvjetima. Hvat aparata je čvrst, a grip je dubok i dovoljno velik za moju desnu šaku, pa mi odlično stoji u ruci. Kotačići i tipke su dobro raspoređeni, a posebno mi se svidjela AF-ON tipka na stražnjoj strani – da, ja sam ‘back-button focusing guy’, i jedna od prvih stvari koje mladim fotografima savjetujem je odvajanje izoštravanja i okidanja. Dodatni baterijski grip samo poboljšava situaciju – G9 je po dimenzijama usporediv s top-modelima APS-C DSLR aparata, i to je po mom mišljenju dobro. Dobro je i što je dimenzijama nešto lakši (a nije prelagan), a posebno je dobro što su objektivi (radi manjeg 4/3 senzora) manji i lakši od APS-C, te posebno od full-frame objektiva.

Super je što postoji maleni LCD ekran na gornjoj ploči, za sve nas koji smo navikli provjeravati postavke na taj način. Veliki LCD ekran je osjetljiv na dodir, a sustav izbornika je pametno strukturiran. Naravno, tu je i My menu dio izbornika u kojeg možete natrpati postavke koje najčešće koristite, a nemaju izdvojenu tipku na kućištu ili kotačiću. Vidio sam da postoje opcije pridruživanja drugih funkcija tipkama, ali ja nisam od onih koji to rade, niti ne pokušavam prilagoditi tipke na svakom aparatu kojeg testiram. Jednostavno mislim da bi proizvođači trebali dobro promisliti koje tipke stavljaju na kućište i gdje, kako bi fotografi mogli relativno jednostavno i brzo početi snimati s bilo kojim aparatom. OK, na mom radnom Nikonu D750 prilagodio sam dvije tipke, ali to je to! Sve ostale su upravo tamo gdje trebaju biti…

Ugodno sam iznenađen brzinom rada Panasonica G9 – od paljenja aparata do brzine izoštravanja i okidanja. Nema zastajkivanja, nema čekanja, nema onog strašnog kašnjenja okidanja (shutter lag), sve se događa trenutno ili gotovo trenutno. Nemam problema s mirrorless aparatima i već par godina svima govorim da nisu više ni po čemu generalno lošiji od DSLR-ova. Naravno, postoje zadaće koje bolje obavljaju DSLR-ovi, ali postoje i zadaće koje bolje obavljaju mirrorlessi. Ono što me jedino smeta kod mirrorlessa su EVF tražila. Zapravo je problem u meni – kad radim, nosim kontaktne leće, pa mi dugotrajno gledanje u EVF ekrančić isušuje oči. A nikako se ne mogu natjerati na kadriranje uz pomoć LCD ekrana na stražnjoj strani.

Usprkos tome, EVF ugrađen u Panasonic G9 je među najboljima koje sam vidio. Nisam radio dulje od 2-3 sata u kontinuitetu, pa ne znam bi li me tijekom snimanja npr. vjenčanja počele žuljati leće, ali svidjela mi se mogućnost promjene brzine osvježavanja EVF ekrana (na čak 120 fps, umjesto 60), koja osigurava kontinuiranu glatku sliku. Vjerojatno troši više baterije, ali ionako nemam prevelika očekivanja po tom pitanju od mirrorlessa.

S druge strane, nisam primijetio da se baterija posebno brzo troši – tijekom 4 dana na skijanju, jednom sam je punio. S tim da je bilo vrlo hladno, debelo ispod nule, a snimio sam preko 50 fotki (RAW+JPEG, kopija na obje SD kartice). Da, i to je super – dva utora za SD kartice, na koje možete snimati po želji istovremeno kopiju na obje kartice, na jednu RAW a na drugu JPEG, ili pisanje počinje na drugu kad se prva napuni. Za razliku od mog Nikona, Panasonic G9 može istovremeno snimati i video snimku na obje kartice!

20-tak MP danas nije posebno impresivna megapikselaža, ali je za sve što mi pada na pamet dovoljno. Na opcije spajanja neću trošiti vrijeme i prostor, tu je sve, i Wi-Fi i Bluetooth i USB 3.0. Više me se dojmilo što je aparat otporan na vremenske uvjete i dobro zabrtvljen. Ima tu i raznoraznih điđa-miđa, poput funkcije Depth From Defocus i svašta drugo. Malo sam čačkao po tome i nešto isprobavao, ali meni to ne treba. Niti me posebno zanima. Kužim da proizvođači moraju smišljati nove fore kako bi se izdvojili od konkurencija, ali većina tih novotarija baš i nije posebno korisna. Pri tom ne mislim na Wi-Fi, GPS i slične opcija – to su svakako super fora stvari.

Izoštravanje je superbrzo, a čak i navečer uz umjetnu rasvjetu nije sporo. Nažalost, nisam imao kompatibilan blic s kojim bih mogao isprobati izoštravanje u tamnom prostoru uz korištenje AF pomoći blica (onaj crveni uzorak kojeg blic baca na objekt snimanja), ali kad pogledam što je Panasonic napravio s G9 vjerujem da i u tim uvjetima radi u najmanju ruku dobro.

Ljudi, svidio mi se Panasonic G9. Nije on sad neki novi space-shuttle među fotoaparatima, ali ima sve što fotografu treba, sve radi brzo i super, i dok sam ga imao nije mi nedostajao moj DSLR. Dobro, nisam se spreman trajno odreći DSLR-a, ali G9 je odličan fotoaparat. Upravo to što ne mogu izdvojiti jednu ili dvije funkcije koje su super u odnosu na konkurenciju čini ga tako dobrim – riječ je o izvrsno balansiranom aparatu kojeg čovjek uzme u ruke, upali i počne snimati. Ne treba razmišljati o glupostima, ne treba se gnjaviti s postavkama. Evo, meni je palac odmah poletio prema back-button focusing tipki (AF-ON) – i tu je, i odmah radi! Ima i nešto fens-šmensi novotarija (ako se palite na to), ali G9 je u prvom redu odličan radni fotoaparat za formiranog fotografa koji zna što želi! I veseli me što Panasonic s ovim aparatom ima model koji je prava konkurencija Olympusu OM-D E-M1 Mark II i Fujiju XT-2, ali i svim APS-C DSLR fotoaparatima na tržištu.

Tehničke specifikacije možete vidjeti na linku: Panasonic G9

A sad pogledajte par fotki koje sam snimio na skijalištu ?