Staša Šahman

Fotografija je izbor mnogih kreativaca, jer omogućava uspješno izražavanje i onima koji nisu likovno i kreativno obrazovani. Mnogi ‘samouki’ fotografi danas su svjetski poznate ‘face’, ali to ne znači da je obrazovanje nepotrebno, dapače. Staša Šahman je svestrana umjetnica, akademska slikarica, koja uspješno spaja komercijalnu i umjetničku stranu fotografije, što se lijepo vidi na svim njenim fotografijama. Kako bismo vam približili njen pogled na fotografiju napravili smo kratki intervju, a na sljedećim stranicama možete uživati i u izboru njenih fotografija…

Svestrana si umjetnica s posebnom ‘žicom’ za fotografiju. Kako si prepoznala fotografiju kao ono što želiš raditi?
Kod mene je fotografska kreativnost došla nekako spontano, odnosno kao nekakav logičan slijed. Naime, po struci sam slikarica i kostimografkinja, a uz to radim i kao scenograf, vizažist i bodypainting artist – pa mi se činilo logičnim sve to spojiti u jedno. Kupila sam prvi digitalac, počela fotografirati prirodu, ukućane, mačke i sve ostalo što sam vidjela, vjerojatno kao i svaki početnik u ovom poslu. Godine 2010. počinjem raditi sa Von Selom (Von Sel Photo) kao kostimograf-stilist, te kao asistent i savjetnik. Od njega sam jako mnogo naučila o tehnikama fotografiranja i upotrebi umjetne rasvjete, te shvatila koliko je upravo rasvjeta bitna za konačan proizvod. Nakon suradnje s njim, konačno sam mogla početi stvarati fotografije kakve sam od prvog dana zamišljala! Fotografije koje svojom atmosferom asociraju na slikarska platna. Ta me suradnja u velikoj mjeri oblikovala kao fotografa i dovela me do ovoga što sam sada, po pitanju mog sadašnjeg fotografskog izričaja.

Kad si odlučila postati profesionalni fotograf?
Zapravo, nikad se nisam odlučila biti profesionalno ovo ili ono. Od malena nisam pomišljala u životu baviti se ičim drugim osim umjetnosti odnosno, kreativnih stvari… Umjetnost? Još uvijek ne znam postane li netko umjetnik zato što završi umjetničke škole ili je to jednostavno nešto drugo u čovjeku što obuhvaća i slikanje kistom, fotografiranje fotoaparatom… Zapravo, nikad nisam razmišljala na način što bih mogla biti kad odrastem. Od kada se sjećam imala sam kist, platno, materijale ili škare u rukama, pa se fotoaparat nekako prirodno samo nadovezao na to. U jednom trenutku ljudima su se počele sviđati moje fotografije. Kostimi, scene, priče na njima… pa su malo po malo krenule i narudžbe.

Sjećaš li se koju si fotografiju prvu prodala i kad?
Fotografije koje radim za sebe uglavnom ne prodajem, ljudi (klijenti) najčešće naruče fotografije za sebe. To mi se čini prilično logičnim, jer na mojim fotografijama prevladavaju ljudi, portreti, karakteri, pa svatko tko naruči fotografiju na njoj želi vidjeti sebe ili sebi bliske osobe. Da ste me pitali koje ulje na platnu sam prvo prodala ili koju kreaciju, vjerojatno bih se sjetila, no fotografije se ne sjećam. Ako se ne varam, bila je to narudžba majke koja se željela fotografirati sa kćeri u vilinskim haljinama, ali nisam sasvim sigurna u to. Moram priznati da nisam emotivno povezana sa svojim radom na način: “Ovo mi je ispalo tako genijalno, pa mi je žao to prodati”.
Dok radim puna sam emocija i entuzijazma, ali nakon što ostvarim i dovršim projekt i ideju – pospremim ga u ladicu i idem dalje. Kada malo pogledam unatrag, vrlo vjerojatno bih sve fotografirala ispočetka, jer sam mogla bolje postaviti rasvjetu, izvući od modela bolju pozu ili emociju, ljepše posložiti scenu… Kada ste mi rekli koliko fotografija trebam poslati za intervju, moja prva reakcija je bila “hej, pa ja nemam toliko fotki za pokazati”!

Što najviše voliš raditi, kakve fotografije voliš kreirati?
Moj najdraži pravac u fotografiji je tzv. story fotografija – fotografija koja priča priču! Režirana fotka koja priča o osobi, vremenu, prostoru, situaciji, trenutku. Ona koja prikazuje najčešće izmišljenu situaciju izmišljenog lika iz moje mašte. Upravo zbog toga koristim nekoliko stalnih modela koji se znaju uživjeti u zadanu ulogu, biti netko tko nisu u stvarnom životu, neovisno o tome radi li se o lijepom, ružnom, dobrom, zlom liku. Također, jako volim i akt fotografiju, editorijale, te promo-fotografiju za pjevačice i bendove koji se vole pretvoriti u neobične likove ili se naći u nesvakidašnjim situacijama, barem na fotografiji. Naravno, u ovim slučajevima osim moje mašte veliku ulogu igra i žanr glazbe kojom se oni bave, neke njihove vizije i slično…

Genijalno. Idemo sad na nešto sasvim drugačije – što bi još željela isprobati u fotografiji?
Nisam sigurna što bih točno željela isprobati u fotografiji. No, vrlo rado bih imala na raspolaganju studio veličine hangara u koji bih uspjela pospremiti sve svoje rekvizite, kostime koje imam, uz dovoljno prostora i rasvjetnih tijela da mogu vikati “još  jedno svjetlo tu, pa tu, pa još jedno tu, a i ovdje bi dobro došlo još jedno”. OK, trebala bih i željela bih snimati i malo više fotografija vani u prirodnim ambijentima, staroj arhitekturi, na zaboravljenim lokacijama…

Jesi li angažirana u strukovnim udrugama i pratiš li njihov rad?
Nisam angažirana u strukovnim udrugama, iako pratim njihov rad. Ne volim biti dio niti jedne stranke, pokreta, stila, generacije. To što ne volim, ne znači da ne sudjelujem u humanitarnim akcijama i dobrovoljnom radu kad god je potrebna moja pomoć, poglavito mladim umjetnicima koji su tek na početku. Mislim da mi je na neki način dužnost pomoći im, jer se uvijek sjetim koliko su stariji i iskusniji umjetnici pomagali i meni.

Koji dio fotografske opreme ti je najvažniji?
Najdragocjeniji dio moje opreme je studijska rasvjeta, bez dileme, te dodatne bljeskalice s kojima se mogu ‘igrati’ tijekom snimanja.

Naše čitatelje uvijek zanimaju i financije, jer većina hobby-fotografa nema previše novca na raspolaganju. Imaš li predodžbu koliko si novca potrošila na opremu?
Nisam potrošila ekstremno puno novca na opremu, ukupno možda nekoliko tisuća eura. Ne spadam među fotografe koji moraju imati 20 objektiva, najnovije tijelo aparata, hrpu dodatne opreme. Točno znam što mi treba za fotografiju kojom se bavim i ne kupujem opremu samo zato da bih je imala. Biti dobar fotograf ne znači imati hrpu najskuplje opreme već imati dobru ideju, te znati dobro i pametno koristiti tehniku koju imaš na raspolaganju. Naravno, kvalitetna oprema, ako je znaš koristiti, u mnogočemu olakšava posao i nije bacanje novca. Ali, ne – ne treba (s)kupiti sve!

OK, koju opremu koristiš u svom poslu?
Još uvijek sam na Canon 5D MK II (zove se Matilda!) i uz njega (nju) sam, za razliku od fotografija koje snimam, emotivno vezana – a snima i dobar video. Od objektiva najviše volim i koristim 24-70 L 1:2.8 USM. Lagala bih kad bih rekla da ne želim jednog dana imati Hass.

Photoshop? Koristiš ga svaki dan, radiš intenzivne obrade ili samo što i kad moraš?
Photoshop je dodatni alat, kao i nekada tamna komora.
Naravno da ga koristim, no količina i upotreba Photoshopa ovisi o onome što radim. Realno, što je kvalitetnija sirova fotografija to ga je manje potrebno, a i trudim se da na licu mjesta bude sve kako spada kako bih kasnije imala što manje posla u obradi. Jako volim i foto-manipulacije, s njima sam naime i krenula, no u zadnje vrijeme nemam dovoljno vremena za njih. Photoshop je jednostavno genijalan alat, ali za sve postoji vrijeme i mjesto, te nadasve količina.

Iz navedenog se vidi koliko si svestrana umjetnica. Postoji li još nešto što bi željela raditi, a dosad još nisi imala prilike?
Sve što sam željela raditi u životu – radim! Fotografiram, crtam, slikam, šivam, dizajniram, bavim se body-paintingom i izradom scena, držim likovne radionice. Na dugogodišnje nagovaranje prijatelja, režisera Pjera Žardina, nedavno sam i režirala video spot za pjevačicu Eminu Arapović za pjesmu “Magla”. Vidjet ćemo kako će publika prihvatiti taj dio mene…

Kakav je tvoj život fotografa, profesionalno i privatno? Što ti se sviđa, a što bi primijenila?
Život fotografa u Hrvatskoj je lijep, ali i stresan. Malo smo tržište, a velika je konkurencija. Ipak, posla ima, a uspjeh ovisi o tome koliko posla tko treba i koliko ga bira. Osobno, vjerojatno imam sreću što se bavim i svim navedenim dodatnim stvarima, pa često funkcioniram kao ‘one man band’. OK, moram se odmah ispričati, ova je izjava stvarno ružna prema asistentu i ostalim ljudima koji mi često uskaču kao pomoć svojim znanjem, rukama, savjetima. Bez njih većina fotografija koje radim uopće ne bi bila izvediva. Ovim putem se želim zahvaliti prijatelju i asistentu (‘Katici za sve’) Tomislavu Čaru, Tajani Štasni, prijateljici i kostimografkinji, te modelima koji se odazivaju na svaku moju izmišljotinu: Mariji Pavlović i Kseniji Gašparac Makvić. Što se tiče privatnog života, odgovorit ću sa – kompromisi. Kao i većina fotografa, nemam osmosatno radno vrijeme već radim kad treba, što uključuje noćne sate, vikende i praznike. Ipak, zasad je to sve manje-više OK.

Digitalna i analogna fotografija? Imaš li iskustva i kakva su?
Ja sam od starta na digitalnoj tehnici, ako izuzmem amatersko fotografiranje, dok ‘digitalija’ nije niti postojala. Od ‘analogije’ se sjećam pokojnog djeda zaključanog u mračnu kupaonicu kako razvija fotke u kadi i vješa ih na štrik za sušenje veša…

Idemo sad otvoreno i bez skromnosti – po čemu si bolja od drugih fotografa i koje su ti najjače strane?
Uistinu ne mislim da sam bolja od ostalih fotografa. Čisto tehnički gledano, ili znaš ili ne znaš, nema skrivanja, a same tehnike koje pojedini fotograf koristi su manje važne ukoliko uspješno kreira super fotografije. Mislim da sam malo drugačija u samom konceptu fotografije koju radim, činjenicom da takvu vrstu fotografije u nas ne radi veliki broj ljudi (ali srećom sve ih je više), te činjenicom da sam spojila nekoliko svojih znanja i vještina u jednu cjelinu.

Je li ti fotografija još uvijek ljubav ili je postala samo posao?
Ako ti ljubav postane čisti posao, bojim se da to i nije bila neka ljubav… Da, živim od fotografiranja, ali fotografija mi nije samo posao. Da ne postoji ljubav i da mi nije bitna, pronašla bih osmosatni posao sa manje stresa i više novca.

Imaš li koji dobar savjet za naše čitatelje koji bi mogli poželjeti postati profesionalni fotografi?
Onaj tko želi postati profesionalac, u bilo kojem poslu, ne samo u fotografiji, mora jako puno učiti i vježbati. U kreativnim poslovima poput fotografije to može biti teško, ali morate se naučiti slušati iskusnije, naučiti dati, ali i primiti kritiku. Pokušati biti maksimalno objektivan o svom, ali i o tuđem radu. Rad, rad i samo rad. Nitko nije uzeo fotoaparat u ruke, stisnuo klik i postao slavan i bogat jednim potezom (klikom). Da, danas postoje jednokratne instant zvijezde Facebooka i Instagrama, no vi ne želite biti jedna od njih, zar ne?

Koji bi bili tvoji najbolji savjeti mladim fotografima?
Vjerojatno ste u dosadašnjim intervjuima dobili veliku količinu dobrih tehničkih savjeta, ja ću vam dati par naoko banalnih. Ako fotografirate ljude, naučite se biti psiholog. Niti od profesionalnog modela ne očekujte da odradi posao umjesto vas – vi ste taj koji stvara fotografiju, izaziva emociju, formira pozu. Pokušajte shvatiti da je model vaš odraz u određenom trenutku. Pokušajte unaprijed osmisliti što želite (i možete) dobiti od pojedinog modela, jer fotografije nastale u stilu ‘hajdemo nešto fotkati’ rijetko kada budu stvarno dobre.  Ako radite s vizažistima, frizerima, stilistima – objasnite im svoju ideju i vjerujte im, oni svoj posao znaju bolje i od vas i od modela. Ne očekujte od modela da bude stilist, model samo ima svoj ukus i vrlo malo ih zna što je fotogenično. Učite o žanru koji želite fotografirati. Ako želite fotografirati modu, naučite bar osnove mode i modne fotografije. Nimalo lijepo niti smisleno ne izgleda fotografija lijepog modela u večernjoj haljini i štiklama kako visi s drveta, pliva u bundi u bazenu ili se skija u kupaćem kostimu, zar ne? Što se tehnike i opreme tiče, naučite raditi s onim što imate. Dobru fotografiju ne kreira hrpa skupe opreme, ne čini je niti prekrasan model. Kreirate je vi, vaše ideje i znanje, zajedno sa suradnicima.
Ljudi snimljeni sa neobičnim grimasama smiješni su samo vama. Grimasa najčešće nije ono što zovemo emocijom. I koliko god željeli objaviti takvu fotografiju, suzdržite se – osoba sa fotografije bit će vam zahvalna, a vi ćete podići vlastiti rejting. Grč na licu uplakane majke nije usporediv s grimasom lica osobe koja jede…