Canon EOS R
Test mirrorless fotoaparata Canon EOS R. Već neko vrijeme prilično intenzivno pratim događanja u mirrorless svijetu i jako me privlači ideja da i sam postanem vlasnik jednog od tih uređaja. Zašto ? Pa privlači me činjenica da su mirrorless fotoaparati manjih dimenzija, karakteristike gotovo jednake DSLR fotoaparatima, a u nekim segmentima čak i bolje (video npr). No, je li to i u praksi tako, te koji mirrorless sustav odabrati to baš nije jednostavna priča, barem iz moje osobne perspektive.
Krajem prošle godine smo imali pravi boom mirrorless aparata koji su itekako vrijedni pažnje. Fujifilm je predstavio svoj X-T3, pa Nikon svoja 2 modela Z6 i Z7 i u sve to je uletio i Canon sa svojim EOS R modelom. Potonji mi je odmah u startu bio najzanimljiviji jer dolazi osobno već posjedujem sustav baziran na Canonu sto sam i bio vrlo nestrpljiv da ga čim prije isprobam.
Prva stvar koju odmah primjećujem je da, makar malih dimenzija, jako lijepo leži u ruci. Ima fino izražen grip i daje osjećaj sigurnosti. To je dosta bitno ako recimo EOS R uparite s 50mm f1.2 RF, koji nije najlakši niti najmanji objektiv na svijetu, čisto da znate da vam sve skupa neće skliznuti iz ruke. Samo tijelo ima dosta novotarija, jedna od prvih koje uočite je monokromatski display na vrhu na kojem su ispisane najbitnije informacije. Iz mojeg iskustva display je lijepo čitljiv i na jakom suncu, kontrastan, pa jako brzo imate uvid u sve bitne infromacije koje vam pruža.
Značajki koje sam obožavao na ovom EOS Ru ima podosta, a jedna od prvih, koje sam ujedno i najviše koristio je – control ring. S novim RF lećama Canon uvodi i “control ring” u priču. To je zapravo još jedan ring na objektivu, uz focus ring (i ako je zoom leća zoom ring) kojem možete dodijeliti funkciju koju želite. Meni se osobno najbolje pokazala funkcija kompenzacije ekspozicije, pa sam jako brzo mogao korigirati kako će mi fotografija izlgedati bez micanja oka s fotoaparata. Sam ring je smješten uz krajnji rub objektiva tako da ga možete vrlo lako dosegnuti bez micanja pogleda. Kad smo kod micanja pogleda moram reći da EOS R ima jedan od najboljih EVF-ova koje sam imao prilike isprobati. Gotovo zaboravite da gledate u mali ekran kolko je sve vjerno i brzo. Senzor za prebacivanje s pozadinskog LCD-a na EVF radi brzo bez ikakvog zastajkivanja.
Tko preferira fotografirati gledajući kadar preko pozadinskog LCD-a bit će sretan kad čuje da se LCD na Canon EOS R-u može okretati u svim smjerovima, te da je ujedno i touch screen koji jako dobro radi. Kad kažem da nešto dobro radi mislim da radi baš onako kako bi trebalo tj. da ne razmišljate o tome i mislite ‘e da su barem ovo samo još malo bolje optimizirali’. Značajke koje su tu da vam uvelike olakšaju i ubrzaju rad s fotoaparatom.
Gotovo svi gumbi na EOS R tijelu imaju mogućnost promjene funkcije, a tu je par novih od kojih mi je najzanimljiviji bio “function bar” tj. “Touch bar”. Na dohvat je prsta i dobro će vam doći za sve one funkcije koje traže pomake, tipa ISO, exp. comp, i sl. Da ne budu ljubomorni na korisnike Sony i Fuji mirrorless sustava Canon je također odlučio uvesti Eye-focus i u svoj mirrorless prvijenac. Eye-focus radi solidno i oni koji često fotorafiraju ljude, pogotovo portrete će sigurno cijeniti ovu funkciju. U tijelo je ugrađena i “focus assist” lampica tako će vam biti olakšano i fokusiranje u potpunom mraku ako nemate vanjski blic sa sobom.
Kao i svaki drugi proizvod, tako i Canon EOS R nudi set dobrih i loših osobina.
Što sam obožavao:
– control ring
– function bar
– ekran s gornje strane tijela
– focus assist za fokusiranje po mraku
– kvalitetu fotografija
– mirrorless način fotografiranja, ‘what you see is what you get’
– brzina i preciznost auto-focusa, pogotovo sa 50mm f1.2 objektivom
– EVF – odličan
Što mi nije baš leglo:
– trajanje baterije, nije loše za mirrorless, ali rado bih da je dulje
– samo jedan utor za memorijsku karticu
– prebacivanje između foto i video moda rada
Za kraj sam ostavio osvrt na dimenzije i težinu. Svi oni teže tome da mirrorless aparati budu što manji i lakši i to OK, jer mi želimo aparate koji su maleni, moćni, a da ih defacto možemo strpati u džep – ali stvarnost je malo drugačija. Premaleno tijelo nema dobar grip, čim stavite pošteni grip postaje veće. Lakši su jer nemaju zrcalo, ali na njih stavite battery grip, jer baterije su još uvijek kraćeg trajanja nego na usporedivom DSLRu, gubite i tu inicijalnu prednost u težini. Ne zaboravimo i to da ćete poželjeti iskoristiti stare objektive, pa na sve to ide i adapter koji opet dodaje koji gram i centimetar u priču. Ako samo pogledate 50mm f1.2 RF ili 24-70 f2 odmah će vam biti jasno da se protiv fizike (optike) ne može, ti objektivi su sve samo ne maleni (i lagani).
Tako da tko računa na ozbiljnu uštedu veličine i težine, treba ponovo razmisliti o svemu. Ali budućnost (a sve više i sadašnjost) bez dileme priprada mirrorless fotoaparatima.
Tekst: Mario Poje