Branimir Kralj

Zanimanje studijskog fotografa nudi raznovrsne izazove, ali i gotovo neiscrpne kreativne mogućnosti. Kontroliranje i kreiranje željenih svjetlosnih uvjeta, česta potreba za korištenjem različitih fotografskih i studijskih dodataka, te naprednih tehnika obrade i manipulacije fotografijama mnogim mladim fotografima izgledaju pomalo zastrašujuće. Naravno, postati majstor studijske fotografije nije niti lak niti brz proces, ali sigurno nije niti nemoguća zadaća. Branimir Kralj je jedan od priznatih hrvatskih studijskih fotografa, kreativac pun zanimljivih ideja, ali i predani radnik koji svoj posao obavlja s preciznošću i pažnjom prema detaljima kakvom se rijetko koji fotograf može pohvaliti. Prije nego što sam ga osobno upoznao, imao sam priliku vidjeti neke njegove vrlo zanimljive fotografije – pa su mi i očekivanja od prvog susreta s Branimirom bila prilično velika. I, naravno, potpuno su ispunjena. Zato me mnogi njegovi odgovori na pitanja u intervjuu nimalo ne iznenađuju. Pa, krenimo redom…

Kako si otkrio svoju kreativnu ‘žicu’, kad si se i zašto počeo baviti fotografijom?
Odrastao sam u obitelji u kojoj su se skoro svi profesionalno bavili fotografijom. Moj djed Martin Kralj je davne 1929. godine krenuo s profesionalnim fotografiranjem. Njegovi sinovi, pa tako i moj otac Tomo Kralj, nastavili su istim stopama. Jedna od mojih prvih igračaka bio je i fotoaparat. Uz djeda i oca provodio sam vrijeme u studiju, gdje sam naučio razne trikove analogne fotografije, a svoje znanje nastavio usavršavati kao foto-amater u osnovnoj školi koja je u sklopu tehničkog odjela imala tamnu komoru. Tako sam postao neslužbeni fotograf školskih događanja. Školovanje sam nastavito u Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn. Odlučio sam postati dizajner, pa sam između fotografskog i grafičkog odjela ipak izabrao grafički, koji bi me bolje pripremio za fakultet dizajna pri arhitekturi. Na samom fakultetu uz profesora Krešimira Mikića nastavila se moja priča o fotografiji. Nakon fakulteta radio sam u marketinškoj agenciji kao grafički dizajner i art direktor više od 15 godina. Moja struka (grafički dizajn) usko je povezana s fotografijom i u tom periodu upoznao sam mnoge profesionalne fotografe, a mogu izdvojiti dva imena s kojima sam najviše radio – to su Željko Koprolčec i Damil Kalogjera. Željko i ja (kao dizajner i art direktor) satima i danima radili smo na nekim projektima, kako bismo dobili savršene fotografije.

Kako si se i zašto odlučio posao dizajnera zamijeniti fotografijom?
Rad u marketinškoj agenciji dinamičan je i zabavan, ali i poprilično stresan. Odlučio sam napustiti taj tim i vratiti se staroj i prvoj ljubavi – fotografiji. Sa školskim prijateljem Mislavom Vidovićem krenuo sam u nove foto avanture.
Kako do tada nismo imali portfolio s kojim bi se predstavili tržištu, počeli smo fotografirati proizvode koje smo sami odabrali. Sati provedeni na internetu gledajući druge fotografe kako rade, kao i neke savršene fotografije poznatih svjetskih fotografa bile su mi izazov. Rekao sam da ja to mogu i krenuo snimati i obrađivati fotografije. Napravili smo set fotografija koje su se svidjele ljudima i tako je došao i prvi posao. Otvorio sam vlastitu tvrtku/studio i krenuo…

Mnogi se ne bi odlučili na tako nešto… sjećaš li se koja je bila prva fotografija koju si prodao?
Mislim da nam je prvi ‘pravi’ klijent bila Jamnica, za koju smo fotografirali proizvode. Jana ledeni čajevi, Jana vode, MG Mivela, Juicy, Juicy KIDS, Ginger… Te su se fotografije svidjele struci, pa su se javili i drugi koji žele slične fotografije (Donat MG, Ožujsko, Staropramen, Beck’s…)

Što najviše voliš u fotografiji? Zašto?
Reklamna fotografija se sama nametnula… Volim fotografirati proizvode, hranu i portrete. Mislim da je moj rad u agenciji definirao što ću fotografirati. Ono što sam ja kao Art director i dizajner prije trebao od fotografa, počeo sam sam raditi baš onako kako mislim da je najbolje. Detalji, preciznost, savršenost… sada sam sebi vrlo visoko postavljam letvicu. Težim savršenstvu i kada pogledam svoje starije fotografije vidim dosta nedostataka. Svakim fotografiranjem naučim nešto novo i bar malo napredujem u poslu.

Što još želiš isprobati u fotografiji, a dosad nisi uspio?
Želja mi je putovati svijetom i fotografirati SVE što mi zapne za oko. To će doći s vremenom. Nisam angažiram u strukovnim udrugama niti foto-klubovima, ali rado sudjelujem na radionicama, meetup-ovima…

Koji dio opreme ti je najvažniji, tj. koji je označio svojevrsnu prekretnicu u tvom radu ili ti je najdragocjeniji u svakodnevnom radu?
Nije moguće izdvojiti nešto od opreme. Sve je podjednako bitno. Studio, rasvjeta, fotoaparat, objektivi… Odabir opreme ovisi o projektu.

Sad ćemo malo o onome što svakog zanima – novcima. Kakvu i koliko skupu opremu koristiš, te misliš li da bi bez većine fotografske opreme mogao biti podjednako dobar fotograf?
Danas koristim najsuvremeniju Broncolor flash rasvjetu i pribor. Oprema s kojom radim pomno je odabrana za izradu reklamnih fotografija. Naravno da će s dobrom opremom biti lakše, brže, kvalitetnije od prve… Krenuo sam s povoljnijom opremom i uz dodatni napor uspio dobiti savršene fotografije koje ni po čemu ne zaostaju za ovima koje radim danas. Dakle, moguće je postići izvrsne rezultate i s lošijom i jeftinijom opremom, ali kvalitetna (i obično skupa) oprema uvelike olakšava posao.

Još malo o opremi – koji fotoaparat i objektive najviše koristiš i zašto? Koji su ti ostali favoriti?
Koristim Fujifilm srednji format (GFX50S) i Fujinon objektive. Prije Fujifilma koristio sam Nikon opremu. Svaki brand ima svoje prednosti i mane. Ja sam se odlučio za Fuji, jer mislim da trenutno imaju ono što meni odgovara. Mislim da je jako bitna rasvjeta i znanje postavljanja/građenja svjetla. Kada jednom ovladate svjetlom i sjenom te naučite dobro i pametno koristiti rasvjetu (ili raspoloživo prirodno svjetlo), fotoaparat postaje samo alat s kojim zabilježite trenutak.

Photoshop – koliko ga koristiš i možeš li bez njega?
Photoshop je dio opreme kao i računalo i rasvjeta i fotoaparat. Naravno da ga koristim, jer bez njega ne bih mogao obraditi fotografije koje radim.

Što bi drugo želio raditi u životu, a da nije direktno povezano s fotografijom?
Dizajn (grafičko oblikovanje) kada je potrebno zaraditi plaću… Želja mi je putovati svijetom i fotografirati.

Kakav je život profesionalnog/poluprofesionalnog fotografa u Hrvatskoj – financije i privatni život?
Ako imaš vlastitu tvrtku nije lako. Tržište je malo i nema dovoljno posla za sve koji žele živjeti od svojih fotografija. Stalnim ulaganjem u svoje znanje i fotografske vještine moguće je napraviti razliku i izdvojiti se od većine, te na taj način dobiti dovoljno poslova, a samim tim i zaraditi dovoljno za normalno poslovanje tvrtke i pristojan život.

Koliko ti je prelazak na digitalnu tehniku promijenio fotografski život i način rada?
Digitalna tehnologija je ubrzala proces izrade fotografija. Analogija ima to nešto, ali u današnje užurbano vrijeme može biti samo hobi.

Koje su tvoje najjače fotografske strane?
Pedantnost. Jednostavno ne stajem dok ne dobijem ono što želim. Mislim na fotografiju, naravno. Moja prednost u odnosu na druge fotografe koji rade sličan posao je, u prvom redu, iskustvo u koje sam stekao kao grafički dizajner i art direktor u marketinškoj agenciji.

Je li ti fotografija još uvijek dječačka ljubav ili je postala čisti posao?
Radim ono što volim i u čemu uživam. Nadam se da nikada neću osjetiti da je moj posao samo odrađivanje. Kao i u svakom drugom poslu za uspjeh je potrebno voljeti to što radiš.

Najvažniji fotografski savjet za naše čitatelje?
Uživajte u onome što radite… i ne odustajte od svoje vizije.