Vrijeme je za mirrorless…
Iako praktično sve fotografske zadatke (i većinu video zadaća) malo bolji DSLR fotoaparat obavlja s lakoćom, došlo je vrijeme za uključivanje mirrorless fotoaparata u kolekciju (ukoliko ste profesionalac) ili prelazak na mirrorless (ukoliko ste amater-entuzijast).
DSLR fotoaparati su dosegnuli svoj tehnološki zenit, i doista se radi o pouzdanim i otpornim uređajima s kojima uvijek znate na čemu ste i uvijek možete snimiti dobre fotke. To tvrdim iz vlastitog iskustva. Iako zapravo ne koristim high-end DLSR (D750 je odličan fotić, ali nije na razini D850 ili D6), već 15 godina u radu koristim različite napredne DSLR fotiće – od Olympusa (E-1 i E3) i Canona (400D i 60D) do Nikona (D600, pa D750). Iz današnje perspektive svaki od njih je imao hrpu nedostataka (osim D750, koji i danas izvrstan fotoaparat za fotografije, ali ne i za video), ali je u svoje vrijeme bio zapravo odličan.
U međuvremenu su mi počeli na test dolaziti i novi modeli mirrorless fotoaparata. Iako su sa svakom novom generacijom proizvođači uvijek tvrdili da su mirrolessi dostigli (pa čak i prestigli) DSLR fotoaparate, to jednostavno donedavno nije bila istina. Zapravo, obično je bilo miljama daleko od istine. Fuji i Olympus su bili predvodnici mirorrless (r)evolucije, i posljednjih nekoliko godina proizvode izvrsne APS-C i FourThirds mirrorless aparate. S full-frame aparatima je situacija bila drugačija, sve do pojave Sony A7 Mark III serije fotoaparata. Sonyja možemo voljeti ili ne, Sony aparati mi se mogu sviđati ili ne, ali činjenica je da je A7III na neki način natjerao glavne igrače da se ozbiljno uhvate mirrorlessa. Nedavno se u full-frame priču uključio i Panasonic, i odmah napravio nekoliko ozbiljnih fotoarata i objektiva – Lumix S1/S1R/S1H i nedavno S5. Iako su bitno više okrenuti videografima nego fotografima, nikako ih ne smijemo ispustiti iz vida, Panasonic očito ima ozbiljne planove.
Ljubitelji Sonyja će vjerojatno skočiti i reći kako je i Sony glavni igrač – ali, jednostavno, još uvijek nije. Ne možemo zanemariti da Sony ima vrlo dobru prodaju novih alpha fotoaparata, ali ne postaješ glavni igrač preko noći, nije dovoljno 2-3 sezone uspješne prodaje da bi dostigao i prestigao nešto što konkurencija gradi desetljećima. Kad gledam ukupnu sliku, jasno je da su glavni igrači Canon i Nikon, uz pridruženi Fuji. Sony je na dobrom putu da postane dio kluba, i za koju godinu bi doista i mogao postati jedan od glavnih igrača. Ono što mnogi zanemaruju je snaga Canona i Nikona koja potječe iz njihove baze, naslijeđa i ugleda. Mlađim fotografima su to možda apstraktne stvari jer su navikli na ‘sve i odmah’ u digitalnom svijetu, ali u realnom svijetu imaju neku vrijednost. Tek druga generacija Canon i Nikon full-frame mirrorlessa (R5, R6, Z7II i Z6II) praktično u svemu je dostigla toliko hvaljenog Sonyja. I to me ne čudi. Samo naivci mogu misliti da Canon ili Nikon nisu u stanju proizvesti izvrstan fotoaparat, bez obzira radi li se o mirorrlessu ili bilo kojoj drugoj tehnologiji.
Tvrtke koje iza sebe imaju doslovno stogodišnje iskustvo i praktično više od pedeset godina vladaju industrijom nitko pri zdravoj pameti ne može preko noći otpisati. Uvijek je moguće da, recimo, Sony napravi neki novi iskorak i preskoči i Canona i Nikona, ali budimo realni – to nije previše vjerojatno. Da, Sony proizvodi odlične senzore. Da, Sony ima i neke stvarno dobre objektive i fotoaparate. Da, Sonyja ne možemo zanemariti i ne treba ga podcijeniti. I moguće je da mlade generacije jednostavno više vole Sonyja. Ali, treba razmisliti i o tome kuda ide fotografija i fotografska industrija. Fotografija je široko rasprostranjena (kao nikad do sad, zapravo!), ali činjenice su neumoljive – najveći dio tržišta zauzimaju mobiteli. Fotoaparati opet postaju ono što su bili prije samo 15-20 godina – visoko specijalizirani uređaji namijenjeni hobistima, entuzijastima i profesionalcima. U takvom scenariju Canon i Nikon su u prednosti pred Sonyjem, u svakom slučaju. Pri tome ne omalovažavam Sony, niti želim da propadne ili bilo što takvo – osobno se držim devize ‘što veći izbor, to bolje’, pogotovo kad se radi o fotografskoj opremi.
Dodajmo tome nove objektive za RF i Z navoje koje proizvode Canon i Nikon. Odmah, iz prve, radi se o izvanrednim objektivima. Canon je krenuo od top-modela (f/1.2) prema dolje, a Nikon je krenuo od sredine u oba smjera (od f/1.8 i gore i dolje). Ali za sljedeće 2 godine obje su tvrtke najavile hrpu novih objektiva i imat će po 30-tak objektiva za nove navoje, izvanrednih optičkih svojstava. I po još nekoliko novih fotoaparata, kako početnih modela, tako i prave high-end modele. A uz to je moguće korištenje doslovno stotina ‘starih’ DSLR objektiva uz pomoć adaptera, koji rade izvanredno.
Nikoga ne bi trebalo čuditi što sam donedavno i ja (kao i mnogi drugi fotografi) bio rezerviran prema mirrorless fotoaparatima. Čekao sam da ‘moj’ brend napravi stvarno dobar mirrorless aparat. I dočekao sam, naravno, sad i Canon i Nikon imaju nekoliko jako zanimljivih mirrorless fotoaparata i mnoštvo objektiva. Tijekom ljeta sam konačno pokleknuo i kupio maleni Z50. Nevjerojatan mali fotić – nisam ga kupio za posao, nego za putovanja i za kćer. I nisam pogriješio. Otad sam testirao Z5, pa R5, pa X-T4 i Lumix S5 (Nikon, Canon, Fuji, Panasonic). I sad planiram kupnju za sljedeću godinu. Nemam puno dilema. Z5 ili Z6II, vidjet ćemo. Jedino što mogu preporučiti i vama je – krenite prema mirrorlessu. Neću baciti DSLR, još ima puno života u njemu, još će mnogo poslova odraditi moja dva D750. Ali više neću investirati u DSRL, samo mirrorless. Šta mogu, takav je život…
Za kraj, primijetili ste da ne spominjem baš Sony i ne radim testove Sonyja. Ne, nemam ništa protiv Sonyja, testove ne radim jer ih ne dobijem na test. Nekako u Sonyju HR nemaju baš sluha ili volje za posuđivanje opreme na test, što me iskreno čudi. Ali dobro, svatko radi najbolje što zna.
Što se tiče kupnje Sonyja ili bilo kojeg drugog brenda, nemam nikakvih problema s tim – svi, ali doslovno svi danas dostupni fotoaparati na tržištu su odlični. Deseterostruko bolji nego bilo koji aparat prije samo 6-7 godina (OK, možda malo karikiram). Naravno, neki su par nijansi bolji, a neki par nijansi lošiji za neki određeni posao, ali sa svakim ćete snimati odlične fotke i video, uz uvjet da znate što radite, naravno. Oni koji tek kupuju prvi fotić ili imaju samo jedan fotić i jedan-dva jeftina objektiva – mogu birati brend koji im se sviđa. Mi koji živimo od fotografije, imamo više aparata i 5 ili više skupih objektiva u pravilu ostajemo vjerni ‘svom’ brendu. Srećom, bez obzira o kojem se brendu radi, izbor je danas jako dobar. A ako imate viška love, slobodno kupujte što god vam padne na pamet, tko sam ja da bih vam tu nešto filozofirao…
Goran Vrakela
Drugi blogovi: