Panasonic Lumix GH6

Novi Panasonic Lumix GH6 je konačno stigao, a specifikacije (pogotovo za video!) su mu izvanredne. Imao sam priliku isprobati ga i u studiju i na terenu, s beta firmverom (b0.88) i sa službenim firmverom, verzija 1.0. U velikoj mjeri sam impresioniran – pa krenimo redom…

Zapravo, prije nego krenem s dojmovima, moram spomenuti nekoliko stvari – nakon predstavljanja Panasonica S1 i S1H, pa kasnije i S5 (full-frame fotoaparati/kamere) mislio sam da je Panasonic odustao od Micro Four Thirds fotoaparata. Očito sam se prevario, prošle godine je izašao odličan ‘prijelazni’ model GH5 II, a sad je i dugo očekivani Lumix GH6 dostupan. Ali, zašto bi se netko odlučio za MFT umjesto FF fotoaparata? Odgovor je zapravo prilično logičan – manje dimenzije i težina, uz izvanredne specifikacije. Pri tome ne mislim samo na tijelo fotoaparata, već još više na objektive – GH6 je zapravo velik i težak za MFT fotoaparat, ali zato su objektivi bitno manjih dimenzija i težine od odgovarajućih FF objektiva, pa je i kompletan ‘paket’ bitno manji i lakši.

OK, težina je manja, dimenzije su manje, a što je s cijenom? Pa, to bi mnogima mogao biti problem – Panasonic Lumix GH6 je u cjenovnom rangu s Nikonom Z6 II, Sonyjem a7 III i Canonom R6 (iako je R6 najskuplji od navedenih). Srećom po Panasonic, riječ je o FF modelima, pa su i objektivi za njih očekivano skuplji nego objektivi za Panasonic.

Drugi potencijalni problem je što Panasonic i dalje ne odustaje od svog DFD kontrastnog sustava autofokusa, koji je precizniji ali i sporiji od faznih ili hibridnih sustava autofokusa koje koristi konkurencija. Ipak, veseli me što mogu mirne duše izjaviti kako je Panasonic u modelu GH6 doista izvukao sve što je mogao iz DFD sustava autofokusa. Uz očekivanu preciznost, zapravo jako brzo fokusira, a popravljeni su i problemi s praćenjem subjekta u kadru, pogotovo kod video snimki. Tijekom testiranja često sam kod snimanja videa uključivao praćenje subjekta i radio je pouzdano i precizno, baš kao što se i očekuje od modernog fotoaparata. Usporedbe radi, prije nekoliko mjeseci sam koristio S5, koji je često prebacivao fokus s jednog subjekta na drugi, bez ikakvog jasnog razloga. GH6 mi to nije radio, držao se ‘zaključanog’ subjekta, baš kao što rade konkurentski fotoaparati. I praćenje brzih objekata tijekom fotografiranja (snimao sam svog psa, galebove na moru i pokušavao uhvatiti ‘random’ ptice u obližnjem šumarku) radi vrlo solidno, imao sam preko 50% oštrih fotografija. Veliki napredak u odnosu na prethodne modele, ali ipak niti blizu Nikonu Z6 II i Sonyju a7 III, a pogotovo Canonu R6. I to je to – bar što se potencijalnih problema tiče. Po svemu ostalome Panasonic Lumix GH6 me ‘kupio’, radi se o odličnom fotoaparatu i još boljoj kameri, pogotovo u rangu cijene do 20.000 kuna. A sad krećemo na detalje koji čine razliku.

Novi Lumix GH6 je novi top model u G seriji fotoaparata, te nudi mnoštvo iznimnih 4K i 5.7K video mogućnosti, ali u ipak jeftinijem i manjem kućištu od full-frame (35 mm senzor) fotoaparata. Nemojte niti pomisliti da ne predstavlja napredak u odnosu na GH5 II (koji je ipak bio tek nužna nadogradnja pomalo zastarjelog GH5) – veća razlučivost, neograničeno vrijeme snimanja, ogromni napredak po pitanju frame-ratea te bitno veći izbor formata snimanja, dubine bitova (mnpštvo 10-bitnih opcija) i codeca. Iako je GH6 očito videocentrična kamera/fotoaparat, izgledom je klasičan DSLR-like mirrorless fotoaparat i zapravo je vrlo dobar fotoaparat, koji nudi razlučivost solidnih full-frame modela bez obzira na osjetno manji MFT senzor. Znači, Panasonic GH6 će očito privući zainteresirane videografe, ali će jednako tako biti zanimljiv i svim fotografima koji kombiniraju snimanje fotografija i videa.

Glavna novost kod GH6 je potpuno novi stacked (višeslojni) senzor razlučivosti malo veće od 25 MP. Realno, ovaj senzor predstavlja veliki napredak za MFT fotoaparate – dobitak u razlučivosti je primjetan (iako ne prevelik, s dosadašnjih 20 MP), ali značajno je povećana brzina očitavanja podataka sa senzora, te time i razina kompresije i broj sličica koje senzor može snimiti u sekundi. Jasno, za veliki napredak u performansama nije dovoljan samo novi senzor – tu je i potpuno novi Venus procesor slike, te sustav aktivnog hlađenja (maleni i supertihi ventilator u kućištu) koji omogućava korištenje tolike procesorske snage. Rezultat su doista impresivne video performanse: 5.7K 30p interni video ProRes 4:2:2 HQ, 4:2:0 10-bitni Cinema 4K 60p interno (uz simultani 4:2:2 HDMI izlaz), 5.8K 10-bitno anamorfno snimanje uz korištenje čitave površine senzora, 4:2:0 10-bitni 4K do 120p ili 4:2:2 10-bitni 1080p do 240p (uz izbor opcije High Frame Rate). Važno je naglasiti – radi svih tih tehnoloških novosti, Panasonic GH6 je tek drugi mirrorless fotoaparat (uz Nikon Z9, kojeg upravo imam na testu!) koji nudi profesionalno video snimanje na memorijsku karticu (ProRes 4:2:2 ili 4:2:2 HQ), bez potrebe za korištenjem vanjskog snimača poput Ninja V. Na kraju, GH6 koristi i hibridnu stabilizaciju slike – i IBIS (stabilizaciju na senzoru) i optičku stabilizaciju objektiva (ukupno do 7.5 EV), što će sigurno mnogim videografima biti pravo olakšanje. OK, niti ovako dobra stabilizacija slike nije zamjena za motorizirani gimbal ili stativ, ali omogućava bezbrižno snimanje kratkih kadrova ‘iz ruke’.

Kvaliteta (oštrina, ISO, vjeronost boja) snimljenih fotografija je odlična, baš kao i brzina i preciznost autofokusa. Možete snimati rafalno do 75 fps, ali samo uz elektronički zatvarač i AFS autofokus. Vjerojatnije je da ćete se odlučiti za kontinuirano fokusiranje prilikom rafalnog snimanja, što znači povratak na 8 fps, uz razuman kapacitet memorijskog međuspremnika. Drugim riječima, GH6 može snimati i sportske događaje i brzu akciju, ali uz ograničenu uspješnost. Za sve ostalo što mi pada na pamet, radi besprijekorno. A šećer sam po običaju ostavio za kraj – Dual Boost ISO. Panasonic je na više svojih fotoaparata uključio senzore s dvije ‘bazne’ ISO osjetljivosi (obično ISO 200 i 800), što je omogućavalo čišću i jasniju sliku pri višim ISO osjetljvostima. I bolji dinamički raspon pri višim ISO osjetljivostima. Ali sad je napravio još jedan veliki iskorak – uz Dual Boost ISO sustav fotoaparat koristi obje bazne ISO vrijednosti istovremeno (to je, naravno, pojednostavljeno, ne pitajte me kako točno radi). Pretpostavljam da je za ovaj sustav najvažnija brzina očitavanja podataka sa senzora (zato je višeslojni senzor!) te brzina obrade podataka (zato je tu novi Venus procesor). Rezultat? Pri nižim ISO (do 1600) povećan dinamički raspona, prema tvrdnjama iz Panasonica bitno preko 13 blendi, pa time i više detalja u sjenama, preciznije boje i – pojednostavljeno – bolja slika, kako za fotografije, tako i za video. Pri višim ISO osjetljivostima radi slično kao i prije, pa je slika vidljivo čistija i s manje digitalnog šuma. Rezultat je impresivan već u JPEG fotografijama, sad još čekam da dođe nadogradanja Lightrooma koja će čitati i raw fajlove iz GH6…

Moram još jednom spomenuti Panasonicov DFD (Depth From Defocus) sustav autofokusa – premda je po pitanju brzine izoštravanja kontrastni sustav (Panasonic) inferioran faznim sustavima (Canon, Nikon, Sony, Fuji…), nova verzija je dovedena gotovo na istu razinu s konkurencijom. Fotoaparat uspješno zadržava fokus, iako je ponekad važno pravilno izabrati način rada AF sustava, nije dovoljno pouzdati se u automatiku. S novim firmverom sam primijetio razliku, u prvom redu po pitanju zadržavanja fokusa, dok je brzina izoštravanja bila vrlo solidna već u beta verziji.

Panasonic Lumix GH6 definitivno pomiče granice snimanja 4K videa i predstavlja najbolje što Panasonic trenutno nudi u MFT sustavu. Relativno velike dimenzije samog fotoaparata su, po mom mišljenju, dobrodošle, baš kao i malene dimenzije objektiva. GH6 je ozbiljna konkurencija, recimo, Sony a7S III fotoaparatu i za bitno nižu cijenu nudi iste ili bolje video performanse.
Goran Vrakela

www.panasonic.hr > 16.430 kuna (20.899 kuna s 12-60mm Leica objektivom)

SPECIFIKACIJE
Senzor: 25.2MP MFT Live MOS
Autofokus: DFD contrast AF, Tracking, Full Area AF, Zone (Horizontal/Vertical), Zone, 1-Area+, 1-Area (Human/ Face/Eye/ Animal+Human detection), Pinpoint
ISO raspon: 100-25,600 (proširivo na 50-25,600)
Max. veličina slike: 5.776 x 4.336
Način mjerenja: Multiple, Center Weighted, Spot, Highlight Weighted
Video: MP4, MOV, Apple ProRes, 5.7K do 60p, 4K do 120p, FHD do 240p, VFR
Tražilo: 3.86m piksela OLED, 100% pokrivenost kadra
Memorijske kartice: 1x CFexpress Type B, 1x SD/SDHC/SDXC UHS-IILCD: 3-inch okretni ekran osjetljiv na dodir, 1.84m piksela
Uzastopno okidanje: 14fps s AFS, 8fps s AFC + Live View (mehanički okidač, elektronička prednja zavjesica, AFS)
Spajanja: Wi-Fi, Bluetooth
Dimenzije: 138.4 x 100.3 x 99.6 mm, samo tijelo
Težina: 823 grama, s baterijom i memorijskom karticom