Off-brand objektivi

Ja sam veliki pobornik off-brand (Sigma, Tamron, Tokina, Zeiss…) objektiva, ne umanjujući pri tome važnost i kvalitetu brand-name (Canon, Nikon, Olympsu) objektiva. Ali svaki fotograf o tome ima drugačije mišljenje, to sam siguran.

Zašto bi čovjek kupio objektiv od proizvođača fotoaparata? Tu u prvom redu mislim na Canon i Nikon, a donekle i Olympus. Zato što tako sigurno kupuje odličan objektiv (mislim na profi linije objektiva, ne na kit objektive), savršenu kompatibilnost i dobru podršku. Osim toga, ako recimo kupite Canonov bijeli L objektiv, svi će odmah znati da ste za njega iskeširali brdo love i bit ćete glavna faca u kvartu. Zato svi ovi sportski fotoreporteri na stadionima diljem svijeta imaju bijele Canone – glupo je da te ekipa vidi na televiziji s nekim crnim objektivom, samo bijeli Canon vrišti ‘vidi me što sam faca’ 🙂

Kad već pričam o tome – to je očito jedini razlog zašto sportski fotoreporteri više kupuju Canon aparate. A fotografi vjenčanja više kupuju Nikone, jer imaju zlatnim slovima izvezen naziv aparata na trakici koja ide oko vrata, što se puno bolje vidi u polumraku nego Canonova crvena slova. Priznajte da niste o tome tako razmišljali!

Šalu na stranu, ako slučajno niste znali, Canon, Nikon i Olympus proizvode stvarno vrhunske objektive. I s njima ne možete pogriješiti. Jedino što morate hrpu love iskeširati. Canonov objektiv se nalazi u onom slavnom satelitu Hubble i Canon proizvodi manje-više najbolje dalekozore i slične optičke uređaje, Nikon ‘oduvijek’ proizvodi najpreciznije vojne ciljničke sustave i sve vojske ovog svijeta kupuju od njih, a rade i hrpu drugih precinih optičkih uređaja. A Olympus je majstor za mikroskope i raznovrsnu drugu finu optiku. Jasno je da takve tvrtke znaju i mogu proizvesti kvalitetan objektiv, ali istovremeno drže i visoku cijenu.

S druge strane, sve je više off-brand proizvođača objektiva i druge opreme. Tu ima svega, od kineskih no-name proizvođača sa smiješno niskim cijenama, preko prilično pouzdanih brendova do vrhunskih proizvođača. E sad, ja nikad ne bih kupio jeftini objektiv i pokušao s njim išta ozbiljno raditi. Zafrkancije radi, kupio sam jedan jeftilen iz Kine (za Canona), i sve što mogu reći je da radi. Nije oštar, nije brz, plastičan je i generalno bez veze, ali je dobar kad vozim bicikl ili planinarim – umjesto da sa sobom nosim skupi objektiv od 1.000 eura, nosim plastikanera od 300 kuna, pa ako ga i razbijem, nema veze. Da, fotke nisu savršenio oštre, fokus je spor, a blenda 5.6, ali svejedno su sto puta bolje od bilo čega što bih snimio s ‘idiotom’. Ipak, u prirodu najradije nosim Olympusa E-3 (ako sam siguran da neću snimati video, inače nosim mali Canon) s kit objektivom 14-45, koji je tek malo bolji od onog ‘kineza’. Ali E-3 je otporan na sve, doslovno na sve, pa ga samo ubacim u ruksak i ne razmišljam što će biti s njim. Za Nikona nemam takav objektiv, pa Nikon ne ide sa mnom na planinu niti u šumu, nažalost 🙂

Ali, ozbiljni proizvođači poput Sigme, Tamrona, Tokine i posebno Zeissa su druga priča. Uz svaki aparat koji imam, imam i bar jedan off-brand objektiv – Sigma 50-150, Tokina 16-28, Tamron 90 makro, Sigma 70-200. Nažalost, nemam nijedan Zeiss, i vjerojatno neći niti imati, bar ne uskoro. A iskustva s off-brand objektivima su mi izvrsna. Da, jesu nijansu sporiji, nijansu manje oštri i imaju malo više distorzija, ali razlika u cijeni meni to sve opravdava. Svi ti objektivi koje sam tijekom godina kupio uvijek su bar 40% jeftiniji od sličnih Canona i Nikona, a neki su bili i 60% jeftiniji. S obzirom da se ipak radi o skupim objektivima (svaki je koštao preko 500 eura), meni je razlika u cijeni dramatična. A nisam od onih koji ih koriste svaki dan u poslu. Uz to, recimo, novi Sigma Art su nevjerojatno kvalitetni objektivi, u potpunosti su dostigli Canon i Nikon (koji će vjerojatno uskoro izbaciti nešto novo i opet se odmaknuti bar pola koraka) i kvalitetom, ali skoro i cijenom. A Zeiss je posebna priča, riječ je proizvođaču koji je vjerojatno najpoznatiji svjetski optički brend, pa ne čudi što porizvodi vrhunske objektive, obično skuplje od Canona i Nikona. I po testovima opravdavaju cijenu, a dodajte tome i stil i zavist koju ćete izazvati kod kolega fotografa… Neprocjenjivo 🙂

Ajde, idem bubnut neki zaključak. S Canon/Nikon/Olympus objektivima ne možete pogriješiti (ne govorim o kit objektivima). Ako imate dovoljno love ili vam gotovo svakodnevno trebaju za posao, nemate se što misliti, ‘originalni’ objektivi su super izbor. S druge strane, ako ste puni love i želite kolegama vaditi mast, kupite i ponekog Zeissa, nećete proći nezapaženo!

Sigma, Tamron, Tokina (i pomalo Samyang) – po mom iskustvu, nude hrpu ‘običnih’ objektiva (jeftinih, naravno), ali i mnogo izvrsnih objektiva za bitno manju cijenu od originala. A imaju i nekoliko objektiva koje originalni proizvođači uopće ne nude. Zato, bez obzira jeste li amater ili profesionalac, nemojte se ustručavati kupiti neki od ovih objektiva – pametno birajte, i možete odlično proći. A razlika u kvaliteti fotografija i tako najviše ovisi o fotografu, a ne o opremi – pogotovo kad je razlika u kvaliteti opreme vrlo mala, kao u ovom slučaju.

I za kraj, izbjegavajte kineske no-name objektive, osim kao nekakav eksperiment ili zabavu. Puno bolja opcija je bilo kakav plastični kit-objektiv originalnog proizvođača. Uostalom, kit-objektivi uopće nisu loši, pogotovo dok još učite osnove fotografije. Ali o tome drugom prilikom…

Goran Vrakela