Zašto 4K meni ima smisla?
Iz mojih prethodnih blogova, jednako kao i tekstova u Digital Foto magazinu, već znate da ja nisam od onih koji bezuvjetno prihvaćaju sve novotarije. I nisam lud za megapikselima, niti se ‘palim’ na svaki novi aparat i objektiv. Naravno, ponešto me stvarno zainteresira, hrpu foto i video opreme svake godine i kupim, ali uvijek se vodim starom devizom – ‘koliko mi to stvarno treba i kako ću napredovati/profitirati nakon kupnje?’. Ali, jedna od novosti koja me odmah zainteresirala i koja nudi veliki potencijal je 4K video. Evo i zašto…
Premda nisam profesionalni snimatelj, uz fotografiranje povremeno odradim i poneki manji video poslić. A video me i privatno zanima, naravno. E sad, s obzirom da video rijetko radim za novce (i uvijek samo manje i jednostavnije projekte), ne pada mi napamet kupovati skupu video opremu i dodatke. Ako se ne bavite videom i mislite kako je fotografska oprema skupa, iznenadit ćete se – profesionalna video oprema je još skuplja. Od kranova, slidera, stedicama, raznovrsne rasvjete – samo recite što vas zanima, ima svega, i sve košta. A naravno, bez alata nema ni (ozbiljnog) zanata!
Iz razgovora s kolegama vidim kako mnogi zapravo ne shvaćaju čemu danas služi 4K. OK, 4K televizori se tek stidljivo pojavljuju, i proći će još vremena dok ne postanu naširoko prihvaćeni. A možda neće nikad niti postati standard, možda se pojavi nešto drugo, tko zna. I YouTube nudi opciju prikaza 4K videa, ali sve je to još uvijek prilično u povojima i nespretno, poprilično me podsjeća na situaciju s pojavom prvih HD snimača i televizora, pa Blu-Ray diskova i tako dalje. Nitko zapravo danas ne zna kako će završiti priča s 4K videom, možda bude mega uspjeh, a možda totalni fijasko, još uvijek nema garancija. Pa zašto sam ja onda oduševljen 4K kamerama (video, SLR, mirrorless – svejedno)? U prvom redu zato što mogu snimati neusporedivo bolji HD video! A u slučaju potrebe mogu iz videa ‘izvaditi’ i poneku fotografiju…
HD video bi, bar u teoriji, trebao biti odličan – oštar, jasnih boja i s mnogo detalja. U praksi često nije sve baš tako sjajno. Mnogi aparati, čak i SLR fotoaparati, jednostavno ne snimaju dovoljno dobar HD video. Pri tome nije problem sama razlučivost, kvaliteta optike ili nešto takvo, već isključivo tzv. ‘bit-rate’, odnosno protok podataka s aparata na karticu. Jednostavno, veći ‘bit-rate’ znači oštriju i jasniju sliku s više detalja. I baš je to mjesto na kojem, iz meni nepoznatog razloga, mnogi proizvođači štede, pa je čest rezultat relativno loš HD video, s manje detalja i oštrine, povremeno čak prilično mutnjikav. 4K video također ovisi o protoku podataka, ali 4x veća razlučivost od HD videa automatski znači bitno više detalja, što omogućava bitno veću fleksibilnost prilikom konverzije 4K videa u HD video.
Primjerice, softver za stabilizaciju slike u postprodukciji bitno bolje radi kad na raspolaganju ima veći kadar (4K) od finalnog kadra (1080p ili 720p). Osim toga, lakše je postići ‘pan&zoom’ efekt u postprodukciji, a šećer na kraju je mogućnost simuliranja snimke s dvije kamere korištenjem samo jedne (malo kreativnog zumiranja u produkciji rješava stvar). A ako istovremeno i fotografirate, opcija ‘skidanja’ 8 MP fotografija iz 4K videa je dobrodošao backup, pogotovo ukoliko ste manje iskusan fotograf – iako i najveći majstori ponekad u brzini ‘zeznu stvar’ 🙂
Sve ovo što sad pišem prošao sam s full HD (1080p) videom – sav video materijal kojeg povremeno montiram za naše časopise i portal OutdoorSport snimam u full HD videu, a prilikom montaže sve downsamplam na 720p. Rezultat – mirnija slika, čišća i oštrija slika, poneki zanimljivi zum i ukupno gledano bolji video nego što bi bio da sam snimao odmah 720p.
Još uvijek me kod 4K kamera nervira što mnogi proizvođači zapravo – varaju. Ne, ne zanima me naljepnica 4K na fotiću ako ne može snimati minimalno 30 fps pri 4K, a zapravo želim 60 fps! Što će mi 4K s 10 ili 15 fps? Radije ću kupiti fotoaparat uzastopnim okidanjem 10 ili 15 kadrova u sekundi, karticu od milijardu gigabajta i brzine svjetlosti, i krenuti u ‘spray&pray’ fotogafsku akciju! Ako slučajno ne znate, to je ono kad ‘fotograf’ postavi kontinuirano okidanje i izoštravanje, pritisne okidač i ne pušta ga dok ima memorije ili baterije, pa poslije od 10.000 istih (loših) kadrova pokušava izvući jedan koliko-toliko dobar. A jednom godišnje uspije snimti i stvarno dobar kadar, što ga dodatno učvrsti u uvjerenju kako je baš to način kako treba snimati…
Shvatili ste – sljedeći aparat koji budem kupio, svakako će imati opciju 4K snimanja pri 60 fps, po mogućnosti i stabilizaciju na senzoru. Vjerojatno neće biti DSLR (ok, imam ih već tri, sljedeće godine mi ne treba novi), nego pristojan mirrorless, svakako s adapterom za neki od sustava objektiva koje imam. I vjerojatno ga neću koristiti za fotografiranje (bar ne često), nego za 4K video. Ha, sad već jedva čekam! Još samo trebam nabaviti vreću novca i riješena stvar 🙂
Goran Vrakela