Najviše me nervira…

Share

_MG_6802Najviše me nervira… zapravo, popis stvari koje me svakodnevno nerviraju kod kolega fotografa (i mene, naravno, nisam ja nikakav izuzetak) poprilično je dugačak. OK, nisam više sasvim mlad i ne pokušavam ispravljati ‘krive Drine’, i nisu fotografi izuzetak – kojim god zanimanjem se bavili, sigurno postoji mnogo stvari koje vas nerviraju i rado biste ih ispravili. Znam, nemoguće je ispraviti i sve vlastite pogreške i mane (čak i kad bih bio svjestan svih svojih mana, a nisam), pa mi je jasno da ne mogu mnogo utjecati na druge. Ipak, evo bitno skraćenog popisa – ako samo netko od nas promijeni poneku sitnicu, uspio sam!

Prerano korištenje naziva ‘profesionalni fotograf’

Nitko se nije rodio kao profesionalni fotograf, a sam naziv ‘profesionalni fotograf’ ne znači da ste izvrstan fotograf, nego da vam je fotografiranje i obrada fotografija za novce posao, stalni ili povremeni. Jasno, mnogim amaterima je to privlačno i maštaju o pretvaranju svog hobija u zanimanje i stalan posao. I tu problemi počinju – ako želite postati profesionalni fotograf, prvo i obavezno morate postati dobar fotograf, bez toga sigurno nema uspjeha. Ali to nikako nije dovoljno, nakon toga morate naučiti i primijeniti sve što možete o marketingu, pronalaženju klijenata, vođenju samostalnog posla, upravljanju vremenom i resursima, knjigovodstvu, zakonima i obavezama i još hrpu stvari nevezanih uz fotoaparat ili Photoshop. Pametno je i sačuvati nešto novca u rezervi, jer neko vrijeme nećete imati previše posla niti ćete zarađivati dovoljno za život. Uskočite li u sve to prerano i nespremni, vjerojatno nećete dobro proći – ili ćete ‘zeznuti’ nekoliko poslova i doći na loš glas ili nećete dobro raditi marketing i pronalaziti klijente ili nećete pametno formirati cijene, pa ćete raditi za ‘kikiriki’ ili ćete kasniti s porezom (samo to ne!) ili nešto sasvim nepredviđeno… Ne želim nikoga obeshrabriti, iako je fotografija vrlo kompetitivno zanimanje i konkurencija je velika, uvijek ima mjesta za još ponekog fotografa na tržištu. Samo nemojte misliti da će vam biti lako, pogotovo prvih par godina.

Neshvaćanje svjetla

Nema fotografije bez svjetla – točka. A neshvaćanje karaktera, snage i intenziteta, boje i balansa svjetla i sjene je nešto bez čega nema dobre fotografije. Ovo je nešto što doslovno viđam svaki dan. Lako je snimiti fotografiju kad je svjetlo optimalno – kad se sunce skriva iza oblaka ili tijekom zlatnog sata. Dobar fotograf ne zna samo pametno koristiti raspoloživo svjetlo, nego zna brzo i pametno kreirati svjetlo kakvo mu treba i kakvo želi. Ali, problem je što ljudsko oko i fotoaparat bitno drugačije ‘vide’ svjetlo, pa nikad ono što vidite golim okom nije ono što ćete dobiti u fotoaparatu. A tu je još i Photoshop… Nema fotografa na svijetu koji zna raditi u baš svim svjetlosnim uvjetima i koji može baš svako raspoloživo svjetlo dobro iskoristiti, ali to ne znači kako tome ne bismo trebali stremiti. Jasno, vrhunski majstori fotografije odlično ‘razumiju’ svjetlo i znaju ga pametno koristiti kako bi snimili fenomenalne fotografije, ali još važnije – znaju kakvo svjetlo trebaju izbjeći. Nažalost, fotografsko razumijevanje svjetla je vještina koja se uči cijeli život, i nema prečaca. Osnove ćete lako naučiti u DFM-u, iz kakve dobre knjige ili na internetu, ali samo godine rada i iskustvo stvaraju majstora.

Nepotrebno inzistiranje na ‘umjetnosti’

Zar je stvarno važno nazivate li se umjetnikom ili ne? OK, fotografija jest jednim dijelom umjetnost, ali dobrim dijelom je zanat. Fotoaparat i raznorazni dodaci i pomagala koje koristimo u radu doista jesu samo alat, ali vrlo sofisticiran alat kojeg nije lako dobro koristiti. I po tome je fotografija zanat. Osim toga, ne morate biti posebno umjetnički nadareni kako biste snimali i kreirali vrlo dobre fotografije – mnoga jasna pravila su tu kako bi vam pomogla, za mnoge fotografije postoje jednostavni recepti kako ih snimiti. I po tome je također zanat – naučiš pravila, radiš po njima i pristojno naplaćuješ svoj rad, a klijenti su zadovoljni (ne oduševljeni, ali zadovoljni). Takav fotograf može postati gotovo svatko. I većina nas (priznali mi to ili ne) smo upravo takvi fotografi – imamo nešto talenta, naučili smo puno stvari o tehnici snimanja, naučili smo hrpu pravila i uspješno snimamo lijepe fotografije. Rijetko koja je izvanredna, ali su uglavnom lijepe. A onda poneko iskoči, i pretvori se u pravog umjetnika, ima drugačiju viziju i radi drugačije od ostalih. I naplaćuje svoj rad skuplje od nas ostalih. Po meni, to je sasvim u redu – nije mi važno jesam li umjetnik ili obrtnik, sve dok klijenti (ali i kolege fotografi, rodbina i prijatelji) prepoznaju moj rad, sviđa  im se što radim i spremni su to pristojno platiti. Uostalom, mnogi tradicionalni obrtnici su bili pravi umjetnici u svom poslu, i nisu zato prestali biti obrtnici…

Previše opreme

Robovanje fotografskoj opremi je jedna od najgorih stvari koju možete napraviti sami sebi i svom razvoju u uspješnog fotografa. Svatko želi imati najbolju moguću opremu, hrpu objektiva i sva moguća pomagala, ali to jednostavno nije moguće. Uz to, nije niti potrebno, a niti pametno. Odete li na snimanje s hrpom opreme, bit ćete u iskušenju pokušati sve iskoristiti. To će vas dovesti do neprestanog razmišljanja o tome koji objektiv bi sad bilo dobro uzeti, a ne o tome kako bolje snimiti scenu koja je pred vama. Vjerujte mi, to je vrlo opasna zamka – nekoliko poslova sam skoro upropastio radi takvog razmišljanja. Želiš najbolje, a zapetljaš se i stvoriš probleme i tamo gdje ih nema; na poslovima koje bez problema odradim samo s 24-70 mm, mijenjam 3-4 različita objektiva i pokušavam napraviti čuda tamo gdje čuda nisu potrebna. Nije mi bilo lako promijeniti to razmišljanje, ali uspio sam. Danas sa sobom nosim roler sa svim objektivima, ali samo kako bih impresionirao klijente, koji kad vide gomilu opreme odmah pomisle ‘ovo je pravi fotograf’. A prije snimanja planiram što ću i kako koristiti, na glavno tijelo stavim objektiv kojeg planiram koristiti 70-80% vremena, a na rezervno tijelo drugi objektiv. I vrlo rijetko se odlučim izvući treći objektiv – samo ako je baš neka izvrsna i neočekivana prilika za snimanje nekim specijaliziranim objektivom. Na ovaj način radim brže i, vjerovali ili ne, bolje.

Pretjerano retuširanje

E, ovo je svakako zanimljiva tema. S jedne strane vrijedi ‘de gustibus non est disputandum’ – o ukusima se ne raspravlja. S druge strane, nekakvi standardni ipak postoje, i nekakvo općeprihvaćeno razmišljanje o retuširanju. Osobno izbjegavam Photoshop, za 95% fotografija koristim samo Lightroom. Naravno, i u Lightroomu je moguće pretjerati i kreirati nadrealne fotografije ‘nabrijanih’ boja i drugih čudesa, ali ipak puno manje nego u Photoshopu. Mislim da je Lightroom osnovni fotografski alat, a ne Photoshop. U pravilu, ako ne mogu za pet minuta razviti dobru fotografiju u Lightroomu, znači da nisam dobro snimio i obično je bacam i tražim drugu. Ali, povremeno se pojave klijenti koji baš žele jako retuširanje. Recimo, poneka mlada baš želi izgledati kao porculanska lutka. Odradim i takav posao, ali nisam sretan – nemam ništa protiv poboljšanja fotografije, ali želim da još uvijek izgleda kao fotografija, a ne kao crtež ili slika. Dobru mjeru je teško pronaći, danas mi mnoge moje fotografije od prije par godina izgledaju umjetno i ‘preprocesirano’…

Uzimanje poslova koje ne znate/niste spremni dobro odraditi

Ovo je vjerojatno najčešća pogreška koju rade novi fotografi koji žele postati profesionalci. Nakon nekoliko dobro odrađenih lakših poslova, lako je upasti u zamku razmišljanja ‘sve je to isto i jednostavno, ja to mogu lijevom nogom odraditi’. Imam novost za vas – nije! Ima jako puno jednostavnih fotografskih poslova, ali jednako tako mnogo i teških i kompliciranih poslova. Mnogima je, u prvom redu financijski, privlačno snimanje vjenčanja. I na prvi pogled nije teško. Najgora stvar koju možete napraviti je uskočiti u to bez razmišljanja, dogovoriti prvo snimanje i krenuti. Ma koliko dobar fotograf bili, ako dosad niste snimali vjenčanja, namučit ćete se. Možda ćete snimiti nekoliko super fotki, možda mladenci čak i neće biti nezadovoljni, ali vi ćete sigurno nakon snimanja i tjedan-dva obrade fotografija biti uništeni i možda odustati od tog posla. Uz to, želeći dobiti posao vjerojatno ćete spustiti cijenu ispod svake razumne razine, iako toga u početku nećete biti svjesni. Kasnije je jako teško značajno povisiti cijenu svog rada, to znam iz vlastitog iskustva. A ne mora biti tako, snimanje vjenčanje je istovremeno i lijep i vrlo zahtjevan posao. Ali prije nego krenete u to samostalno, pametno je odraditi bar jednu sezonu kao pomoćnik/drugi fotograf iskusnom fotografu vjenčanja – nakon desetak tako odrađenih snimanja, mnoge stvari će vam biti puno jasnije. Studijska snimanja su jednako veliki problem – možete raditi po principu pokušaja i pogreške, ali pametnije je i zdravije odraditi sezonu ili dvije kao pomoćnik iskusnog fotografa. Iako danas mnogi žele sve i odmah, uspjeh ne dolazi preko noći, nego strpljivim, upornim i povremeno teškim radom. Pitajte bilo kojeg uspješnog fotografa, reći će vam isto.

Razmišljanje o kolegama fotografima kao ‘neprijateljima’

Ne mogu se dovoljno načuditi nekim kolegama koji uporno o drugim fotografima razmišljaju kao o ‘neprijateljima’ koji im ‘uzimaju kruh’. Nema gore stvari do toga, a nema niti razmišljanja koje je dalje od istine. Istina je sasvim drugačija – mi smo kolege, i dobro je pomagati kolegama. Jer nikad ne znaš kad će tebi zatrebati pomoć kolega. Posao? Samo ako svi skupa postajemo sve bolji fotografi i sve više se izdvajamo po kvaliteti, brzini rada, efikasnosti i općenito ako isporučujemo sve bolje fotografije klijentima, možemo im objasniti koliko naš rad vrijedi. I samo ako svi skupa napredujemo, možemo se još značajnije izdvojiti od amatera i ‘fotografa’ s mobitelima i osnovnim DSLR-ovima, te pošteno naplatiti svoj posao. Ako nemate posla i jedva krpate kraj s krajem, nisu vam krivi kolege fotografi – krivi ste sami. Profesionalni fotograf nije onaj tko dobro ‘škljoca’ fotoaparatom, nego onaj tko vodi uspješan i profitabilan fotografski posao, onaj tko pronalazi klijente, odrađuje marketing, administraciju, pametno definira cijenu svog rada i pažljivo kupuje novu opremu, onaj tko dobro komunicira s klijentima i onaj tko, na kraju, isporučuje odlične fotografije. Kolege fotografi stvarno nemaju nikakve veze s tim koliko sam ja uspješan ili neuspješan u svom poslu – i oni imaju iste probleme kao i ja, i uvijek sam sretan kad mogu s nekim izmijeniti iskustva. Posla ima i uvijek će ga biti – mijenja se vrsta posla, način rada, cijena rada i načini pronalaženja posla, ali ako želite biti uspješni morate se i vi naučiti mijenjati. Fotografska industrija je snažna, a vizualna komunikacija najsnažniji način komunikacije, samo se svi skupa moramo prilagođavati promjenama kako bismo opstali i napredovali u poslu. Zajedno, kao kolege, a ne kao neprijatelji.

Goran Vrakela

Share

Facebook

Get the Facebook Likebox Slider Pro for WordPress