Foto ili video?
Foto ili video? Tko se od vas dosad već nije upitao – mogu li ostati samo fotograf ili moram početi raditi i video? Logično, da sam želio postati video-snimatelj (videograf?) ne bih kupio fotoaparat i počeo snimati fotografije. S druge strane, fotografija i video imaju jako mnogo sličnosti (i još više različitosti, dobro to znam), pa možda i nije nelogično očekivati da se i fotografi bave videom, ili videografi (savršena nova riječ!) bave fotografijom…
U svakom slučaju, povremeno baš i nemam izbora, kako bih dobio (ili zadržao) poneki posao, moram odraditi i jednostavnija video-snimanja. Osobno sam pobornik odvajanja poslova, i kad god mogu pozovem nekog od kolega videografa, kako bismo zajedno odradili posao – on video, ja foto. Uostalom, valja biti realan – trebalo mi je desetak godina dok nisam došao na solidnu razinu fotografije, onako kako danas radim. Koliko će mi vremena trebati za pristojno savladavanje videa? Manje, jasno, jer su osnove kadriranja iste, svjetlo već dosta dobro kužim, sama tehnika snimanja nije posebno komplicirana. Ali, u fotografiji hvatam i zamrzavam trenutak, kod videa snimam pokret, događaj, emocije, razvoj situacije – a ponekad je potrebno malo i režirati scenu. Jasno vam je, iako sličnosti postoje, fotografija i video nikako nisu ista stvar! Poznajem i nekoliko kolega videografa koji eksperimentiraju s fotografijom – iz moje perspektive, ne ide im baš najbolje, vjerojatno kao što se ni njima moji video-pokušaji ne čine uspješnim. Problem nije nedostatak volje, pa čak niti znanja ili talenta – nego vrijeme. Koliko sam vremena potrošio na fotografiju, prije nego sam se odlučio na snimanje ‘za novce’? Jako puno, doslovno godine. Za video jedva mogu odvojiti mali djelić tog vremena (jer moram fotografirati za novce!), i jasno je da ne mogu očekivati odlične rezultate u kratkom roku.
Međutim, želio to ili ne, moram uhvatiti priključak – recimo, prije nekog vremena sam radio neko fotografiranje, a onda je klijent došao s idejom da usput odradim i nešto kratkih videa za Instagram. Uspio sam to pristojno odraditi (na Instagram je do jučer išlo samo 15 sekundi videa u komadu, sad su i to povećali na 60 sekundi), pa čak i nešto dodatno naplatiti. Sličnu tranziciju sam već jednom prošao radeći u tiskanim medijima – prije petnaestak godina mogao sam biti samo novinar i/ili urednik. Onda sam malo po malo počeo fotografirati, pa pomagati u prijelomu, pa smo otvorili i youtube kanal s kratkim video testovima (iako je to najviše radio kolega Damir, morao sam ponešto i sam odraditi). Uz to ide i jednostavno uređivanje videa. Pa je došlo vrijeme za pisanje istih tekstova na dva načina – jedan način za tiskani časopis, drugi za web (odnosno, za tražilice). Danas dobar multimedijski novinar piše jedan tekst na tri načina (za tisak, web i fejs), snima dokumentarne fotke i kratki video, sve to uređuje i obrađuje i…
Bojim se da slična vremena, bar dijelom, dolaze i u kreativnu industriju, čiji je dio i fotografija. Sve će teže (iako ne i nemoguće) biti samo fotograf, samo videograf, samo dizajner, samo bilo što. Jasno, najbolji među nama će uvijek iskočiti i moći će birati što i kako rade. Svi ostali – ne. Ili ćemo se prilagoditi ili ćemo malo po malo imati sve manje posla za sve manje novca. I pri tome neće biti važno kako savršene fotografije radimo ili kako fenomenalan video kreiramo – morat ćemo se prilagoditi i raditi više stvari istovremeno.
Ne, to nije budućnost kakvu želim i priželjkujem, i iskreno se nadam da se varam. Želio bih ostati ‘samo’ fotograf i raditi ono što volim i znam. Ali spremam se i na lošiju varijantu, neću čekati da svi ostali počnu raditi i foto i video i ne znam što još – radim, učim i nadam se najboljem! A vi?