Nestale mi fotke!
Ne brinite, meni nisu. Ali prije otprilike pola godine mom su sujedu provalili u kuću. Običan je radni čovjek kao i svi mi, pa mu nisu imali što puno ukrasti – malo zlatnine, televizor i računalo. I tu je najveći problem – nestale su mu i fotke 🙁
Ne, on nije fotograf, ali ima mali fotić i relativno često se slikaju svi skupa – žena, djeca, pas i on, prava obitelj. I u trenutku je ostao praktički bez ijedne fotke! Ostale su mu fotografije koje trenutno ima na kartici, nešto po mobitelima, nešto u foto-albumima i to je sve – pokušajte to samo zamisliti, kolika je to drama, pola života na fotkama ti u trenu nestane. Ajde, ima malo sreće što sam mu ja susjed i ponekad se čitave obitelji družimo, pa imam nešto njihovih fotki i rado sam mu ih opet dao.
A nije čovjek niti glup niti neobrazovan, zna da postoji backup i da ga treba raditi. I netko od informatičara mu je jednom prilikom savjetovao kako treba raditi backup na vanjski disk. Pa je kupio vanjski USB disk i na njega stavljao backup, kako važnih dokumenata, tako i fotografija, sve po propisu. Ali, naravno, lopov ne pita je li to backup disk – bez imalo srama mrknuli su mu i računalo i sve diskove i DVD-ove koje su našli kraj računala!
Zna susjed da sam fotograf, pa me pita ima li kakve šanse za spas fotografija. Bilo mi ga je žao, pa sam se suzdržao – skoro sam prasnuo u smijeh, da, ima šanse koliko ima šanse i santa leda u tropskom moru. Otkud? Iz zraka? Ostali bitovi u zraku u stanu, pa ih idemo hvatati i spremati na disk… Kako da ne.
Žao mi ga je, naravno. S jedne strane nije kriv, ukrali su mu računalo, ali s druge strane jest, kriv je, trebao se bolje raspitati, mogao je mene pitati ili bilo kojeg drugog fotografa. Mislim, danas ima toliko besplatnih opcija za spremanje svega i svačega po oblacima, a najviše videa i fotografija. Neke buduće generacije bit će zagušene našim digitalnim smećem – i fotkama i videima i dokumentima i tko zna čime sve ne. A možda će jednostavno sve baciti, neće ih uopće biti briga za nas i neće ih zanimati tko smo bili i što smo i kako radili i živjeli… S obzirom na katastrofalnu ‘ja, ja i samo ja’ kulturu koja je sveprisutna po društvenim mrežama, to me zapravo ne bi čudilo. Teško da će neki novi klinci za dvije-tri generacije znati išta osim onog što se baš njih direktno dotiče, a sigurno ih neće biti briga za izumrle dinosuaure ili davno umrle pretke.
E, stvarno sam zabrijao, otišao sam u sasvim krivom smjeru. Dakle, backup. Danas je spremanje sigurnosnih kopija vaših dragocjenih fotografja, neovisno kakve su kvalitete, lakše i jeftinije nego ikad prije. OK, morate se odreći malo privatnosti, ali tu i tako nemate izbora, privatnost je u digitalno doba samo iluzija, uvijek postoji netko (osoba ili organizacija, svejedno) tko može bez imalo muke narušiti vašu privatnost, snimati vas, pratiti, zolupotrebljavati vaše podatke ili samo proučiavati čime se bavite. Uostalom, i Google i Windowsi to već odavno rade, u prilično maglovitim granicama zakona.
Nije moj susjed niti otišao od nas, a već je moja draga skočila kao oparena – ‘Jesu li naše fotke sigurne? Jesi li ih spremio na nekoliko mjesta? Imaš li online backup?’ – ponavljala je moja draga rečenice koje sam malo prije izgovorio susjednu dok sam mu opisivao pravo backup rješenje. ‘Čuvaj me se ako mi ijedna fotka nestane!!! Nije me briga za te tvoje fotografske fotke, ali pazi na naše obiteljske!’. Da, draga, ne brini, neće nestati, sve to što sam govorio susjedu radim već godinama. Naših cca. 50.000 obiteljskih fotografija već se odavno kisele na Googlu, a ako Google nestane onda ćemo i tako svi nestati s lica zemlje, valjda više nitko danas niti ne može preživjeti bez Googlea 🙂
Eto, ako su vam dovoljne fotografije veličine 2000 x 2000 piksela (dovoljno za ispis A4 fotografija), ne morate potrošiti niti kune, a imate opciju neograničenog spremanja podataka na Goolge Photos. Još vam nude i besplatnu aplikaciju za automatski backup fotografija s računala. Podržava samo JPEG i ne podržava novije video formate, ali za većinu je to dovoljno.
Ako vam je fotografija ozbiljan hobi ili posao, nadam se da vam ovo što ću napisati neće biti novost – ako vam je novost, požurite, već debelo kasnite! Dakle, za ozbiljne fotografe postoji više servisa koji za malo novca nude veliki prostor za spremanje svih vrsta fotografija i videa, uključujući i sve poznate RAW formate, koje prepoznaju i prikazuju u web browseru. Canon nudi svoj servis Irista (nije samo za Canonovce), Amazon nudi svoj Photo Cloud, Microsoft nudi OneDrive, Apple iCloud… birajte! Cijene su od jednog dolara mjesečno naviše, ovisno o tome koliko prostora trebate i koje opcije želite. Neću ovdje spominjati koje od ovih servisa koristim i zašto, nisam za to plaćen, a vi morate sami odlučiti što vam najbolje odgovara. Računajte da će vas ozbiljan poslovni Cloud backup ipak koštati barem stotinjak dolara godišnje, ali svakako vrijedi uloženog novca.
Možda će vam zvučati pretjerano, ali ja imam istovremeno 4 backupa fotografija na kojima radim. Prvo idu na brzi radni disk, i odmah radim kopiju na veliki sporiji disk u istom računalu, te kopiju na našem serveru. Nakon odabira fotografija za obradu radim drugi backup, pri čemu brišem stare kopije na drugom disku i serveru i mijenjam ih samo odabranim fotografijama, ali sad radim kopiju i na oblaku. Nakon obrade fotografija, XMP fajlove dodajem ovim backupima, i radim eksport JPEG fotografija, koje također dodajem u sve backupe. Nakon isporuke fotografija naručitelju, snimam DVD-ove s RAW, XMP i gotovim JPEG fajlovima, na oblaku ostavljam samo gotove hi-res JPEG-e, a na računalu i serveru sve brišem. Tek nakon isporuke fotografija naručitelju formatiram karticu s originalnim fotkama – imam ih više, a razvio sam i sustav naziva kartica… Povremeno napravim kakvu super, ‘signature’ fotografiju koja mi je baš zakon – takvu fotografiju trajno ostavljam u oblaku i na našem serveru, i RAW i XMP i JPEG, imam poseban folder u oblaku i na serveru pod nazivom ‘Signature photos’ i siguran sam da neću ostati bez njih.
Zašto radim toliko backupa? Ne znam za vas, ali ja od fotografija živim – pišem o fotografijama, pišem o fotografskim tehnikama, uređujem fotografski časopis, biram fotografije za objavu i nagrađivanje, snimam evente, vjenčanja, proizvode, poneki manji video, reportaže, interijere, uglavnom sve što treba za naše časopise. I odavno radim backup svega i svačega – tekstova, prijeloma, grafika i ilustracija, pa kako ne bih radio backup fotografija? Nedavno sam napravio jednu glupost – nisam sa sobom u Međimurje, na snimanje neke kućice za časopis Hausbau, nosio rezervni aparat. Na zadnjoj slici se pokvario, zaglavio se okidač. Kvar koji je servis riješio za 15 minuta, ali zadnju fotografiju sam snimio mobitelom. Srećom, zadnja fotka je bila vani, solarni kolektori na krovu kuće, odmaknuo sam se od vlasnika, glumio da snimam s fotićem i nakon toga brzo okinuo s mobitelom. Naravno, bio sam ljut na sebe jer nakon dugo vremena nisam ponio sa sobom rezervni fotić, čista glupost. Koliko bih bio ljut na sebe da mi radi lijenosti ili ‘uštede’ od sto dolara godišnje nestane, primjerice, nečija svadba? Kako bih to ljudima mogao objasniti i nadoknaditi? Pa moj je posao napraviti i isporučiti kvalitetne fotografije, i sastavni dio tog procesa je pravljenje sigurnostnih kopija. Ma što radili, nemojte se igrati i izbjegavati backup – prije ili kasnije, to ćete jako skupo platiti. A onda nemojte reći da vas nisam upozorio… 🙂
Goran Vrakela